U zadnje vrijeme aktuelna nam je ova tema gospodjice “M” a najbolje se pokazalo na mome  zadnjem postu. Komentara nije bilo jer vjerujem da nije niko ni procitao do kraja, osim nasih blogera koji inace citaju.

Posjeta sam imala sa raznih strana, i bas mi je bilo cudno koliko je ljudi kliknulo na taj post. A onda sam skontala kad hocu nesto kao ozbiljnije da pisem, najbolje je staviti neke trenutno aktuelne naslove, jer ovi normalni naslovi ne pale.

A mozda to i skrene pozornost sa mace, mozda ba ljudi skontaju koliko su isprazni, i koliko ih zanima neka budala, iako je pljuju na sve strane. Jer mi ba sto pljujemo to i gledamo, to i guglamo, o tome pricamo itd.

Imam rodjaka koji je lajkao njenu stranicu, a pljuje je na sve strane. Apsurd.

Ima i previse tema koje se svih nas licno ticu, i o njima treba da pisemo i citamo, a  ponajvise da radimo na rjesavanju istih. Treba manje prostora da dajemo kojekakvim glupacama kojima su jedini atributi plasticne sise. Neslavno zavrse, a nama ni u dzep ni iz dzepa.

A ono sto nam izbija pare iz dzepa je zadnje na listi nasih prioriteta. Ako mi sad ne platimo svoju glupost i zatupljenost, platice oni koji dolaze poslije nas.

Citala sam neki tekst, i sad ne mogu da skontam da li sam ga ovdje citala ili gdje vec. Pokusacu da se sjetim tog dijela koji je na mene ostavio jak utisak.
Pitali su valjda nekog prilicno starog djeda, zasto sadi drvo masline kad mu treba 30 godina da rodi. Ali vjerovatno je do tridesete optimalan rod, sta ti ja znam. Nije ni bitno to. Bitno da mu je djed odgovorio da on to ne sadi za sebe nego za buduce generacije, jer su i generacije prije njega sadile njemu.

A mi ba sadimo mace i cice, sta nam je bolan???

Sutra cemo se pitat na sta nasa djeca izadjose, a nismo im pruzili najbolje. I nemojte da mijesate najnovije sa najbolje. To sto je dijete mirno 12 sati ne znaci da je na TV-u nasao nesto korisno. To sto zna pretrazivat internet, ne znaci da je izuzetno nadareno. Danas nepismeni ljudi znaju koristiti internet.

Umjesto najnovijeg pruzite mu najbolje. Ako zeli s vama da kuha, pustite mu. Ako zeli da se valja u blatu, shvatite njegovu zelju za igrom.
Upoznajte ih sa prirodom, odvedite ih na rijeku, odgojite dobre ljude koji ce vidjeti dalje, koji nece gledati samo u jednom pravcu.

Odgojite ljude koji nece kliknuti na naslov maca diskrecija!

Upoznala sam je 16 septembra. Onako, povrsno. Ni ime joj zapravo znala nisam, zvala sam je Emira. Ustvari, zvala se Amra.

Datum znam jer nam je tad pocela obuka za popisivace. 2013 godina.

Isprva smo razmijenile nekoliko rijeci, nista posebno. Sjedila je ispred mene.

Sljedeci dan smo pisali svoje maticne brojeve na list papira i ostale podatke. Kako je ona bila ispred, kad je zavrsila, proslijedila mi je list.

Ja, onako glasna kakva sam, odmah sam zakukala ko je ovo napisao moj maticni broj 😀

Ona se okrenula i veli meni da je napisala svoj, da ne budalim. Pitam je kad je rodjena, kaze cetvrtog marta.

Nisam vjerovala, rodjena je kad i ja. Nasmijale smo se, upoznale se malo bolje.

Kroz par brzih pitanja skontam da je iz Tuzle i da se udala u Buzim. Velim da sam i ja Brcanka, i tako nadjemo zajednicku rijec. Odmah mi je ponudila prevoz do kuce.

Kako je koji dan prolazio, sve vise smo odrzavale kontakt. Jos za vrijeme popisa izlazila mi je u susret pa su me ona i njen covjek nekoliko puta povezli na mjesto gdje smo se okupljali, jer nisam mogla sama materijal sav da nosim.

Nakon sto je popis zavrsio, dogovorile smo prvu posjetu. Ja sam krenula do nje, jer je ona tad imala malu bebu od nekih 9 mjeseci mozda. Ostanem ja kod moje Amre haman do noci. I tako je pocelo.

Do dana danasnjeg obilazimo se kad god mozemo. Zahvalna sam Allahu sto mi je poslao takvu prijateljicu. Nasle smo se kao da se sto godina znamo, u mjestu na kojem nijedna nije mislila da ce se naci.

Cesto smo se salile kako nam je bilo kad smo tek dosle u Buzim, kako su nam te razlike tesko padale dok se nismo navikle.

Nase prijateljstvo mnogi nisu shvatali, ali nas nije bilo briga. Pitali su se jel se to znamo od prije, odakle to odjednom.

Vala sam je zavolila ko nekog svoga. Upoznala je i moju mamu i sestru. I ja sam upoznala njene roditelje i brata, doduse preko skypa, ali ipak sam upoznala.

Ona je bila moje osvjezenje u moru istih ljudi. Ona je iskrena osoba koja mi bez okolisanja kaze sve. Izmedju mene i nje nema neugodne tisine. I ona i ja dajemo najbolje od sebe jedna drugoj. Ako ipak nemamo u kuci nista posebno, i dalje zovemo jedna drugu na kafu, jer znamo da necemo zamjeriti jedna drugoj ako nema soka ili keksa.

Opustene smo kad smo zajedno, i znam da mi ne trazi mahane. Dobra sam joj ovakva kakva jesam, a i ona je meni. Amra je posebna osoba i ima posebno mjesto u mom srcu. Mnogo je volim.

Prijateljice smo od 2013, a jos nismo proslavile rodjendan skupa, iako smo sad imale u planu, ali nemili dogadjaji su i to poremetili.

Zato joj i ovaj put zelim sve najbolje u nadi da cemo sljedece godine na ovaj dan sjediti skupa, pricati o dobrim stvarima i smijati se iskreno, od srca, bez gorcine u ustima.

I hvala Allahu na Amri i na svim dobrim ljudima koji me okruzuju, a potrudicu se i o njima da pisem. Jer cesto rijecima ne mogu da iskazem ono sto mogu da napisem. Zato cu naci ako Bog da vremena da pisem o dobrim ljudima 🙂