Pazi sta zelis, mozda ti se i ostvari

Mislim da vam nisam nikad pricala mnogo o poslu koji sam dobila prije skoro pet godina.

Sjecam se da smo u radnju usli prvog aprila, bilo nas je osam na probnom radu. Prostor je bio ogroman, sve u krem i svijetlim nijansama.
S obzirom da sam dotad radila u prilicno losijim prostorima i na losijim poslovima, bila sam i vise nego sretna sto sam napokon nasla nesto normalno. Znala sam da moram dati sve od sebe, da se dokazem i da ostanem na tom poslu.

Tako je i bilo.

Radila sam vrijedno, davala maksimum od sebe, i na kraju sam i dobila taj posao.

Nakon odlaska covjeka koji nas je zaposlio bila sam prepustena sama sebi i ne bas omiljena medju kolegicama, jer smo se ja i on sprijateljili, i dan danas smo ostali prijatelji. Napakovano mi je da sam radi toga dobila posao, i dvije kolegice su se jako trudile da dobijem otkaz.

Izgovor je bio da sam losa u radu sa kupcima, jer eto nisam dosad radila takvu vrstu prodaje. Znala sam da mogu bolje, i pokazala sam im bolje. Poslovodja, koja je tada navijala za moj otkaz, promijenila je misljenje.

Postala sam njena desna ruka, a ona je sve vise i vise poslova prebacivala meni, da bi mogla zabusavati, i raditi neke svoje privatne poslove.

Znala sam da bih to radila puno bolje od nje, i zaista sam zeljela da ja dodjem na to mjesto.

Polako, ali sigurno otisle su obje kolegice koje su mi zeljele otkaz. Prva je dobila otkaz, a poslovodja je dala otkaz.

Ja sam prije toga smogla hrabrosti da obje prijavim za stvari koje su radile, a koje su se kosile sa nacelima nase firme. Prije to ne bih nikad uradila, nego bih trpila i sutila.

I tako, na ovom putu sam naucila jos jednom kako da budem jaca, kako da se borim i izborim za sebe. Kako nikome ne trebam da predam svoje mjesto, i kako nikad, ali nikad niko ne moze tvrditi da sam posao dobila. Ja sam ga zaradila.

To sam rekla i njoj. Ovaj posao sam zaradila, niko mi ga nije poklonio.

Nakon njenog odlaska, logicni slijed je bio da ja zauzmem mjesto poslovodje.

Naravno da sam prihvatila, pa to sam i htjela.

Ono cemu ja tezim, i sto mi uspjeva je da smo tim, da nema niko veca ili manja prava. Moje obaveze jesu vece, ali moje kolegice imaju jednaka prava kao i ja. Postigla sam harmoniju u kojoj sve tri radimo i jednako pridonosimo nasem poslu.

Ja sam s druge strane dobila puno vise obaveza i odgovornosti, koje su me opet oblikovale u nekom drugom pravcu. Izuzetna prilika za ucenje i snalazenje na novoj poziciji.

Nakon skoro tri godine na poziciji poslovodje, vjerujem da je doslo vrijeme za nesto novo.

Vec dugo razmisljam da mi treba novi posao, jer sam ovdje trenutno dostigla svoj vrhunac i to je to, mjesta za napredak vise nema.

Mnogo sam naucila i o sebi, i onome sta mozemo postici ako se trudimo, i povlacimo prave poteze.

Sjecam se svojih pocetaka u pekari, i kako sam bila uplasena, i kako sam djetinjasto sve primala k srcu, mogli su me rasplakati i izbaciti iz takta za sekundu.

Stekla sam mnogo vise samopouzdanja u komunikaciji sa ljudima, sa nadredjenima, sa kolegicama. Naucila sam kako da delegiram poslove, kako da postignem balans izmedju nas tri. Kako da pristupim rjesavanju problema, kako da se suocim sa raznim izazovima kroz dan. Improvizacija je vjestina koju sam jako dobro savladala.

Naucila sam da cijenim sebe, svoje vrijeme( ovo doduse odnedavno pocinjem da cijenim), naucila sam da nam niko ne moze reci za sta smo sposobni, a za sta nismo.

Najbitnije od svega, naucila sam da mozes raditi sta hoces ali ne i dokad hoces. I da ne smijem nikad dozvoliti da me losi ljudi, prepreke, strahovi zaustave.

Od pekare sam dosla do poslovodje. Zahvalna sam na tome, i zahvalna sam sto mi glava nije u oblacima i ne smatram se boljom od drugih radi toga. Smatram da svaki covjek trudom i zalaganjem moze i puno vise od toga da postigne.

I ma sta postali, i koliko zaradjivali ili vazni bili, formula za uspjeh je ostati cvrsto nogama na zemlji, i ne izgubiti onaj polet i djetinji zanos.

2 thoughts on “Pazi sta zelis, mozda ti se i ostvari

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.