Po zanimanju nisam trgovac, niti sam ikad mislila da cu se baviti bas time.

Doduse, nekako sam znala, upisavsi turisticki smjer, da cu uvijek raditi sa ljudima.

To je mac sa dvije ostrice, nesto najljepse a u isto vrijeme najtezi i najgori posao koji ste mogli odabrati.

Iako nikad ne bih mogla zamisliti radni dan u kojem ne vidim bar stotinu ljudi.

Ne znam da li je do mene, mog raspolozenja, neceg treceg, ili su ljudi zaista, do srzi bezobrazni.

I sama sam nekad znala prokomentarisati kako su trgovci bezobrazni, neljubazni, kako bi neko rado radio taj posao ako se njima ne radi itd.

Sad, kad sam na takvom mjestu, u kojem prometuje puno vise ljudi nego u pekari shvatam da svakome od nas dodje trenutak u kojem smo maksimalno frustrirani i doslovno bi razbili neku bezobraznu musteriju.

Da nije kaznjivo zakonom 😀

Nas posao nije samo da slozimo voce, povrce, ili bilo koju drugu robu koju prodajemo. Nas posao nije da tu istu robu samo jos naplatimo.

Puno je toga, od ispunjavanja svih sefovih zahtjeva, dovlacenja robe, istovaranja iste, vrece od 25, 30 kila, same nosimo, nema muskaraca koji bi nam pomogli. Slaganja, prebiranja, ciscenja.

I dok sve to obavljamo moramo udovoljavati vasim zahtjevima. Koji su cesto glupi, besmisleni.

Ne postoji ljepsa rijec, zao mi je.

• Jel ovo sve paprika sto imate? -Jok, ostatak krijem u dzepu da bi vi pitali ima li boljih paprika. A moram li napomenuti da izlog punimo nekoliko puta dnevno i da je sve maksimalno svjeze. Ono sto nije, snizimo cijenu.

Jedno vece, guzva, kucam racune, ne mogu da maknem od kase, zena me spopada imam li bolje banane. Kazem joj da je to u izlogu sve i da nemam vremena staviti nove.

Medjutim zena ne odlazi, kucam racune, ona stoji pored mene. Na kraju otvorim novu kutiju banana, izvadim ih, da bi mi rekla kako ih nece.

U tom momentu u meni sve prokljuca jer je to cisti bezobrazluk, znaci nisi ni htjela da ih kupis, ali sutim, dovidjenja prijatno, nastavim svoj pos’o.

Neku noc zena se na mene obrecnu sto joj lijepim stickere sa cijenom na kese, ja sutim i nastavljam. Na kraju me pita mogu li joj zamijeniti kese, i kad sam joj fino rekla da slobodno uzme kese, jer kesa imamo na sve strane, i da mi je trebala odmah reci da ne lijepim, ona je prokomentarisala u fazonu kako sam neljubazna.

Jbg, dali smo vam svu zgodu, posluzite se, nije nam u opisu posla da vas posluzujemo, nase je da obavimo svoje poslove i naplatimo, ako imamo vremena i nemamo guzve onda mozemo da titramo oko vas, ako ne, zao mi je, vise srece drugi put.

Kad naucite biti korektni kupci, mi cemo da budemo jos bolji trgovci. Istina za svoje pare mozete sve da trazite, ali ne mozete dresirati necije zivce i ocekivati da vas nosimo ko malo vode na dlanu.

Jos jedna stvar koja nam strasno ide na zivce, jel stvarno morate doci zadnjih 15 minuta da kupujete?

Stvarno?

Mi nemamo zivot, nemamo nekog ko nas ceka? Dijete, muz, roditelj?

Vi ste umorni jer ste citav dan gledali filmove, sjedili u kancelarijama, hodali po gradu, a mi nismo umorni?

I mi smo samo ljudi, i stvarno, ali stvarno mrzimo kad nam dodjete u zadnjim minutama i jos ne znate ni sta hocete kupiti.

Nemojte raditi stvari cisto jer vam se moze, danas sutra uloge se promijene. Mi ne smijemo reci nista, jer cuvamo svoje poslove, ali vam u sebi izredamo cijeli spisak.

Ako nesto necete kupiti nemojte to ni traziti, ako imate neke posebne zahtjeve, recite to prije izdavanja racuna, birajte sami, tako cete najbolje izabrati, kad vec imate mogucnost.

I jos jednom, shvatite da smo samo i mi ljudi, i to sa konjskim zivcima, jer vi na nasem mjestu ne bi izdrzali pet dana.

Ako mislite suprotno, hajde da se mijenjamo 😉

I ne, post nisam pisala frustrirana poslije posla, nego poslije jako lijepog slobodnog dana 🙂