Primila sam jako dobre vijesti danas.

Brinem se da se na kraju ne razocaram, ali uzdam se u Allaha, da ce naci rjesenje za mene.

Primljena sam na fakultet.

Prosli put kad sam predavala falilo mi je papira, nisam stigla na vrijeme da popunim dokumentaciju. Ovaj put je odgovor povrdan. Sljedeci korak je dobijanje vize. Najtezi korak rekla bih. Ali bice onako kako je Allah odredio, malo se sikiram, al znam da od zapisanog pobjeci ne mogu.

Vazno mi je. Zbog nekog zakona uspjela sam da predam papire bez da moram biti upisana u Bosni na fakultetu, a mislim cak da necu morati ni skolarinu placati. Sve zato jer mi je mama tamo vise od 5 godina.

Vazno mi je jer uskoro punim 26, a nemam diplomu, nemam posao. Ukratko, nemam predstavu sta da radim od ovog zivota. Tesko je kad nisi nimalo koristan drustvu u kojem zivis. I tesko je kad potracis sanse.

Ja sam se dozvala pameti, zelim ovo. Zelim studirati i uciti. Zelim da se nesto desava. Znam da lovu ne mogu zaradit preko noci, a ne znam ni od koga bih je posudila da prikazem stanje na racunu, ali uzdam se u Allaha, On ce naci rjesenje za mene. Najzad ako ne uspijem sad, necu odustati.

U ovom momentu Bosna je za mene preskupa jer bih morala seliti, placati stan, hranu, faks. A tamo imam i stan i hranu dzaba, a i za faks vjerovatno placam neki sitnis, jer sam po zakonu izjednacena sa Austrijancima.

Inace upisala sam studij za nastavnicu. Bosanski i engleski jezik. Kontam kako god okrenes bolje i to nego nesto sto necu moci ni pomocu trikova zavrsit.

Smijem se i placem u isto vrijeme. Sretna sam. Zahvalna Gospodaru jer se napokon nesto pokrenulo.

Nisam ovo htjela da dijelim sa ljudima jer se bojim ako ne dobijem vizu, bicu skroz u behutu. Jedino znaju mama i sestra i moja tratincica. A sad znate i vi moji dragi blogeri.

Lijepi, snijezni, petak :))

Imala sam odlican dan u svakom pogledu, a sad blagu glavobolju od silnog setanja po hladnoci, ali vrijedilo je 🙂

Sjetila sam se da moram stavit vesni lonac inspektoru i neka srca, to mogu i sutra 😀