Danasnji dan je sav nekakav siv, ali odbijam da se prepustim tom sivilu, i idem mu u susret, da zeznem ja sivilo a ne ono mene.

Pregledam slike od zadnjih par dana pa cu neke podijeliti i sa vama.

U nedelju smo sestra i ja obisle jezero u naselju Thal. Nisam ni znala, al sad znam, da je to rodno mjesto Arnolda Schwarzeneggera. Mirno mjesto, spokojno. Lijepo je s vremena na vrijeme napraviti odmor od gradske vreve i otici tamo, opustiti se.

Steta samo sto nije proljece ili ljeto, pa da sve one divne boje izadju na vidjelo. Ali nema veze, prijalo je u svakom slucaju. Voznja do tamo prilicno kratko traje, mozda nekih dvadesetak minuta autobusom, a opet cini se kao da si dosao na skroz drugo mjesto.

Mozda sam ja samo subjektivna, ali nekad mi se cini kao da prolazim kroz predjele iz nekih bajki. Uostalom na ovaj vakat, svaka imalo ocuvana priroda je za mene bajka.

Koliko sam mogla primjetiti postoji staza koja vodi kroz sumu i tom stazom se dolazi u naselje iz kojeg smo krenule prema jezeru, ali ovaj put smo odlucile samo obici krug oko jezera, jer je vec bilo kasno.

Sto se tice te staze, imam dogovor sa sestrom da jedan dan prosetamo tim putem, jer sam vidjela neku tvrdjavu koja me zainteresovala, i zelim da dodjem do nje.

Ali, drugi dan, ranije, jer je tesko sve planirati kad je dan tako kratak.

Camac na kojem je Arnoldova slika sa suprugom je camac na kojem ju je zaprosio ’85 godine. Nevazno, ali eto.

Saznala sam neke sitnice koje nisam znala. Iako sam kao dijete gledala Terminatora, i jos neke njegove filmove, nisam bas nesto ludila ni za njim, ni za ostalim glumcima, pa se nisam puno ni raspitivala o njegovom zivotu.

Staza kojom smo isle provela nas je samo krug oko jezera. Na drugoj strani je velika livada, samo pokoje drvo, i tu raja ljeti odmara, rostilja, kupaju se u jezeru. Citala sam da su u Austriji jezera toliko cista da komotno mozete piti vodu iz njih. U jednom tekstu sam naisla na podatak kako su zabranjeni motorni camci da se ne zagadi voda.

Sto vise hodam ovako prirodom, sve veca je moja zelja da vidim jos vise takvih mjesta jer se na njima osjecam mirno, osjecam da tu pripadam.

To i jeste prirodno covjekovo staniste. Priroda.

Setnjicu smo zavrsile u kaficu na jezeru ispijajuci toplu cokoladu da se malo zagrijemo.

Dan je bio i vise nego dobar 🙂

 

I shvatila sam jos, da nikad ne znam gdje me moze docekat Arnoldova slika 😀