Dje ste voxovci 😛

Drago mi je vidjeti da se ovdje uveliko pise, mozda se vratimo i na ono prvobitno piskaranje, kad se non stop imalo sta citati.

A mozda bude cak i bolje nego prvi put.

Nemam nista pametno za reci. Pozelila sam da pisem, da kuckam po ovoj tastaturi a da to nije dopisivanje.

Cestitam mojoj Krajiskinji na polozenom ispitu, i vjerujem da ce sve ona to da sredi i da spreha bolje od Svaba.

Jednom si me ono pitala za skolu medicinsku.

Nije to za mene. Vodila sam se politikom da treba ici iz ove zemlje, da treba zaradjivati, ali to nije nacin na koji bih ja mogla zaraditi pare.

Ne bih to mogla da radim, shvatila sam da ja pripadam ovom svijetu, trgovine, usluznih djelatnosti.

To mi je u krvi, ma koliko se ja pokusala oduprijeti. Bice da imam trgovackih gena.

Sto se tice odlaska iz ove zemlje, ostajem pri tome.

Treba otici, proci, vidjeti svijet, raditi, zabavljati se, zivjeti.

Ja sam zaboravila kako je to, i zivim prilicno dosadan zivot.

Ako imas pare, nemas vrijeme.

Mozda stvarno nije sve u parama, treba se odvaziti na neke lude stvari, ali sam ja uvijek bila previse oprezna pa sam tako i zaglavila u dosadnom zivotu.

Sto i dalje nije lose, dok se god ne mirim sa tim i dok god sebe tjeram da poduzmem nesto po pitanju toga.

Pa mozda napokon jednom poslusam samu sebe i sve ovo pustim kraju, otisnem se na neko ludo mjesto i promjenim zivot.

Haj ti sad znaj kad ne znam ni ja sama. Eto tako, odoh da rucam sirnice 😛