Kakvo je mene iznenadjenje docekalo u cetvrtak.

Sa sestrom vec danima pisem i dogovaramo se kad da mi posalje neke stvari sto mi je mama kupila.

Jedan dan mi javlja kako ce ih poslati u cetvrtak ujutru.

Ja joj uporno govorim da sam prva smjena i da ne mogu otici po stvari, a ona meni uporno prica da se nista ne sikiram i da ce mi vozac donijeti i na kucnu adresu ako treba.

Sad meni to bi nekako bezveze da zamucavam covjeka, i velim neka donese u pekaru.

Kaze Lejla da se ne sikiram i da ce on donijeti.

Dodje cetvrtak, pisem, zovem, niko nista. Odem doktoru, kad neko me zove.

Javim se, ono mama. Velim joj da nazove poslije da sam kod doktora sad.

Kad sam zavrsila zove me ponovo, ja i dalje ne kontam. Reko sigurno hoce da mi kaze gdje da odem po stvari sto su poslale, a ona mi govori da cemo se uskoro vidjeti.

Poletila sam ja kuci koliko me noge nose. I placem i smijem se jer je cetiri mjeseca nisam vidjela.

Kako me lijepo iznenadila, i ona  i Lejla su to danima pripremale, i pravo je cudo da je Lejla uspjela sakriti to od mene jer mi inace sve kaze.

Hvala Allahu na svemu, ovakve stvari te navedu da shvatis koliko si sretan insan i kolika je Njegova milost.

A isto tako skontas koliko si gresan insan i koliko te On bez obzira na to voli.

Mama sutra ide nazad ako Bog da, nije dugo bila ali je bila.

Najvaznije je da je bila tu.