Ovako je trebala da pocne moja setnja, ali su me turisti zeznuli. Bilo je skoro nemoguce pristupiti stepenicama i popeti se gore, kad su svi silazili. Produzila sam dalje prema mjestu gdje je uspinjaca. Kad tamo, red turista. Posto je predbozicno raspolozenje, svake subote grad daje besplatne voznje tramvajem i busevima, a pod to potpada i uspinjaca do Schlossberga.

.

Ovako to otprilike izgleda.

Iako nije bilo nimalo ugodno cekati na ovoj visini kad ce naici obje da ih slikam.

Nastavila sam dalje, a gdje god sam se okrenula vrvilo je od naroda. U svakom slucaju, lijepo je vidjeti toliko ljudi na jednom mjestu. Staro, mlado, ljudi sa stapovima idu setaju, sto me navelo da se i sutra tamo zaputim.

Bila sam ovdje vec jednom u ljetnom periodu, kako je tek tada prelijepo. Razno cvijece, ruze, zelenilo, mada ni ovo danas nije bilo nimalo lose. Bilo je suncano i prohladno, kao oni prvi dani poslije otapanja snijega.

Koliko se vrijeme poremetilo najbolje svjedoce tratincice koje sam imala priliku slikati.

Lutala sam puteljcima, slikala, umorila se, ali je vrijedilo. Park kojim sam prosla navodno je star oko 200 godina. Kad ovako lijepo izgleda dok je opustosen, zamislite samo tu ljepotu kad se krosnje zazelene.

Usput sam naisla na drvo koje je mladje od mene samo nekih osam mjeseci, posadjeno je 1989 godine.

Ovo je mali dio onoga sto sam danas imala priliku da vidim i da prosetam tim puteljcima. Zanimljivo da sam naisla na kucicu za kukce, vjerovatno su im to napravili da se imaju preko zime gdje skriti. Dosad je nisam vidjela, jer je jako tesko sve obici u jednom danu, previse je tih putica.

Ovako izgleda ta kucica za kukce, napravili su je studenti veterinarskog fakulteta. Ovdje se brine i o najsitnijima 🙂

Nakon nekoliko sati sam krenula kuci. Hodajuci niz ulicu primjetila sam da su se ljudi okupili oko jednog izloga, kad tamo zena prede vunu. Nije bas da cete to svaki dan vidjeti, ali eto desi se. Tu je i slika 🙂

Do sutra. Novi dan, nova nafaka 🙂