Pocele su kise..

Na svakom cosku lezi pokoji divlji kesten.

Jedan cak nosim u torbi. I onu sisarku sa slike.

Mozda nisam normalna, mozda sam samo previse zanesena prirodom i jesenjim bojama.

Ovo je vrijeme kad postanem sve previse. Previse romanticna, previse sanjarim.

Posao mi ne ostavlja  vremena ni za mastu, ni za pisanje. Uglavnom radim i spavam jer sam premorena.

Ali, dobra stvar u svemu tome je sto razmisljam kako da jednom budem sam svoj gazda.

Pritisak tjera ljude na prilicno dobra rijesenja.

Najzalosnije u svemu tome je sto ljude pokrece samo novac. Svaki dan gledam ljude koji su gladni novca.

Lijepo jeste kad imas da podmiris sve svoje troskove, i kad ti ostane dovoljno za neke tvoje prohtjeve, ali ipak…

Za Bajram sam radila do 1 sat. Da bi poslije mene ostavio sina do 4 poslijepodne u pekari. Ako to nije glad za parama, ne znam sta je.

Nadam se da nikad necu postati gladna para. Iz tog zacaranog kruga se ne izlazi lako…