Ne znam kako vi, ali ja vec drugu noc lezim na balkonu i gledam u nebo.

Vec sam vidjela desetak zvijezda padalica.

Mama mi je sinoc pravila drustvo do jedan sat, a nocas je rano otisla spavati.

Padanje zvijezda pratim uz tanjir cokolina 😀

Probajte i vi, skroz kul.

Valjda jos koja zvijezda proleti. Bas im se radujem.

Valjda zato sto niko od nas ne moze nista slicno uraditi.

Ne volim ljude koji ne pokazuju radost niti da su necim fascinirani.

Znate sigurno bar jednu takvu osobu koja je vec sve vidjela, sve cula, sve prosla i nista je ne moze zadovoljiti.

Ne znam sto to tako i sta glume jer uvijek postoji nesto sto ce nas, u pozitivnom smislu, raspametiti.

A to ce najcesce biti naizgled sasvim obicna i jednostavna stvar.

A nista nije sasvim obicno, kamoli jednostavno…