Od svih nemogucih stvari u zivotu, ja sam zeljela da imam sposobnost letenja.
Dok sam dijete bila, imala sam te neke snove u kojima sam se osjecala kao da letim. Poslije mnogo godina shvatila sam da je najblize tom osjecaju plivanje.
Posebno plutanje na vodi. Mozda to objasnjava sto satima mogu da budem u vodi i sto volim da plutam. A proslo je prilicno vremena otkad sam zadnji put plivala. Bas mi nedostaje voda, k’o da sam se u njoj rodila.
Uglavnom priroda je ono sto mene trenutno opusta do te mjere da se osjecam kao da letim. I skoro svaki dan sam negdje u zelenilu. Trudila sam se da skrenem misli, da se iskljucim, a dok dodjem u prirodu to se desi samo od sebe.
Neki dan sam provela vise od pola sata posmatrajuci mrava kako nosi zrno soli koje sam ja skinula sa kifle. Par puta je ostavio, i mislila sam da je odustao. Medjutim, on kao da samo osmotri teren i vrati se onom zrnu soli, uzme ga i nastavi. Ne odustaje. A bas kontam insan prebrzo odustane, a mrav je 5,6 puta ostavljao zrno i vracao se po njega.
Ja prebrzo odustajem. Dok drugima savjetujem suprotno, sama to ne primjenjujem. Uvijek biram laksi put, nikad tezi. U zadnje vrijeme sam stvarno teska osoba, jer ne znam da se ponasam drukcije od onoga kako se osjecam.
Ako mi se place, ja bih da placem, ako mi se vristi , ja bih da vristim, ali sve to zanemarim jer zaboga to nije drustveno prihvatljivo da zaista kazes kako se osjecas, jer odmah ce neko reci ima i gore. Ima, slazem se, ali u nekim momentima meni je moje najgore i zelim bez osjecaja krivice da kazem kako se osjecam . Ne zelim, i ne znam da glumim.
Smijesno je kad ljudi kazu da im mozes reci sve sto ti je na dusi, a kad im kazes ucine da se osjecas glupo, kao nije to bas toliko strasno. Bas zato mi i prija da budem sama.
Jer kad ne mogu da pokazem sta mi je, samo zasutim.
Ma sta te briga sta je kome prihvatljivo, ja pricam vristim placem smijem se sve kako mi naidje, briga me za misljenje ljudi, drzi se Onoga Koji cuje i kad sutis :*
:*
Meni se vristi, sad cu da vristim
Meni kazu da se ne ponasam u skladu sa godinama. Izgleda da su osjecanja postala luksuz. Jednom cu i ja da se izvristim 🙂
Kad mi nešto nije po volji, polovično djelim tvoje mišljenje, ili šutim, vrištati ne smijem jer imam prodoran glas i grlo me zaboli, ili se okrenem nečemu što me opušta totalno, guglam polu gole žene na maldivima i baliju recimo…
Kad bih ja guglala gole i polugole zene, to bi onda bio veci problem mescini 😀
št aja znam…ne znam šta bi ti reko…opusti se..et’ 😀 ..e ja odem svaki dan na ovu stranicu i ismijem se ko budala….malo dopamina nće škoditi 😉 ..http://9gag.com/gag/aZxzWP3 .pa listaj dalje strelicama , bar poosata