U fazi sam citanja svojih starih postova.

Naidjem tako i na onaj u kojem sam pisala kako sam u Buzimu upoznala Amru, koja je moja zemljakinja, Tuzlanka.

Prijateljice smo vec skoro 8 godina, i kako sam sad napisala taj broj, nevjerovatna mi je cinjenica da je toliko vremena vec proslo.

Prosle godine sam je nakratko vidjela kad sam otisla da posjetim sestru.

Ove godine se napokon ostvarilo ono o cemu sam pisala u prvom postu o Amri.

Bile smo zajedno za rodjendan. Otisle smo na rucak i na kafu, provele smo par sati zajedno, kao da smo se juce rastale a ne, sad vec davne, 2015te godine.

Rekla mi je da sam najbolje sto joj se desilo u Buzimu poslije njenog muza i cerke.

I ona je bila najbolje sto se meni desilo, jedina osoba kojoj sam bezrezervno vjerovala i na koju sam mogla racunati u svakom momentu.