Sjecam se scene iz davnih vremena. Bila sam drugi razred osnovne skole.
Tada je moja adresa bila u Velikoj Kladusi.
Uglavnom bila je jedna zena u komsiluku koja je jagode nazivala malinama, a maline jagodama.
Mene je to nerviralo i uporno sam joj govorila da to nije ispravno.
Sve u svemu, nije nam dala ni da ih primirisemo, pa smo mi nekako pruzali ruke kroz one rupe od ograde i ubirali pokoju jagodicu ili malinu.
Bilo je to vrijeme kad je jagoda bila luksuz koji mi sebi nismo mogli priustiti. Zapravo malo toga nije bilo luksuz. Poslijeratno doba, mama nezaposlena, dvoje djece..
Pozeljela sam da jednog dana imam jagoda i malina u izobilju. I zaboravila sam na to, ali sam se danas sjetila tog dana kao juce da je bio.
Pozeljela sam da jedem bez da iko galami na mene, ili da me tjera po basti.
Danas sam brala maline i usput se najela ko nikad u zivotu. Jesam ih prosle godine kupovala, ali nije to to k’o kad uberes svojom rukom.
A prije toga sam se i jagoda najela, tako da mogu reci: Moj san iz djetinjstva se ostvario!
Mozda nije puno, mozda je beznacajno, ali sam sigurna da bi onoj djevojcici mnogo znacilo. Danas sam, na trenutak, bila opet ta djevojcica.
Mozda se nisu ostvarili svi, mozda i nece, ali je lijepo sjetiti se da si nekad sanjao upravo to sto si danas dozivio.
Ih i ja bih tih malina malo… 🙂 Mi smo imali kod nane konu Sabrinicu i ona je imala odmah podno betonske podzide dud, a prići nije dala, a dud ko dud, crn, meden, padao po zemlji a mi djeca puzali i sakupljali i trpali u usta sa svom prljavštinom . Prošlo ljeto ja kod prijateljice kad na sred avlije dud. Popnem se na granu, ne pitaj kako. 🙂 , berem, berem , jedem, kontam pući ću. A to je jednostavno ta neispunjena želja iz djetinjstva.
Samo ne shvatam sto su nam uvijek branili, nadam se da ja necu biti takva kad dodjem u te godine.
Dijete ko dijete, svako voli da pojede vocku, al’ eto.
Dud isto volim, a nisam ga jela godinama.
Et meni želja na dud. 🙂
Te stare žene su čudo, pola tog voća propadne, istruhne al one ne daju. Moja nana je maksuz zvala djecu iz komšiluka da beru sa nama, dala bi nam stap sa kukom i govorila samo da pazimo da grane ne polomimo. Ili bi ona brala šljive, kruške, sitno grožđe pa dijelela komšiluku, da ne propada. što bi rekla: jazuk da istruhne i da se baca.
Zeza ovaj VOXXZ već drugi put pišem komentar, huja me hvata..:)
Tu ti je komentar, mozda je zbog ove teme, kad kliknes na komentar kao da ponovo osvjezi stranicu. Svaka cast nani, voljela sam takve zene koje iznose djeci, a vjeruj da se trenutno ne mogu sjetiti ni jedne, mozda mi naumpadne kad prekopam arhivu sjecanja, a mozda ih jednostavno nije ni bilo..
I meni se jede dud 🙁 nisam jela godinama…baš mi ah da se uprljam onim crnim dudom ko nekada
A o tome zašto (ne)ljudi ne daju djeci da beru voće ne želim ni pričati…neka im je na obraz.
Moja bivsa sefica je maksuz sebi posadila stabla duda. Meni su naumpale kajsije 😀
Joj, sjetih se šeftelije nanine iza kuće, kako je mirisala i slatka bila. A kod druge nane bila tačno pred vratima, i smokva, slatka ko med a na kapiji visoka turgulja, šljiva. krupna i ljubičasta. 🙂
Ja sam tek prosle godine smokvu probala i moram priznati da mi se svidjela. A sto se tice ostalog voca, sve volim, ali se brzo i zasitim ako ga imam u izobilju. Posto ima puno mjesta gdje sam dobrodosla, elhamdullilah, ja sve to obidjem, nekad se beru sljive, nekad tresnje, nekad evo jagode, najedem se, i do sljedece godine 🙂
Malo u korpice, malo u usta, najsladje je onako neoprano.