Palacinke il’ tako nesto

Kad je pocelo, ne mogu ni ja sa sigurnoscu reci.

Znam da sam prvi “slatkis” napravila dok sam klinka bila, neki drugi ili treci  razred osnovne.

Sastojao se od kasike margarina, kakaa u prahu, secera i kokosa. Nigdje veze.

I onda sam ga kao stavila u frizider na hladjenje, igralo se dijete, sta bi drugo.

Nije bilo bas toliko nejestivo.

Proslo je godina i godina dok nisam ponovo nesto pokusala. Ovaj put su to bile palacinke. Mama je pravila smjesu, a ja sam se ucila kako da pecem. Prvo sam se pomagala kasikama, viljuskama i nozevima, a onda sam uspjela da je okrenem u zraku. Koja sreca kad sam to napokon savladala.

Pozivale smo mi komsiluk danima, jer sam ih ja toliko pekla da nismo mogle pojesti. Bila sam poput fabrike palacinki.  Tad sam bila mozda osmi razred. Vise ih ne pravim tako cesto. Zamijenili su ih drugi slatkisi.

Nekoliko dana prije svog 21 rodjendana, napravim prvu tortu.  Nasla recept u novinama, nema pecenja kora, samo neke kreme, plazma keks i slag. Napravim jednu probnu, vidim jestiva. Podijelim po komsiluku, vidim niko je ne ruzi.

Napravim opet istu, pozovem drustvo, ljudi se pogubili. Hvale kolac na sva usta. Kontam, mozda ja to nesto kao i znam.

Onda su uslijedili usponi i padovi. Padovi su bili najvise estetske prirode.  Ukus je uvijek ostajao dobar.

Ovako je na pocetku izgledala moja Dobos torta:

Karamela mi nije isla od ruke pa sam odlucila da je zamijenim cokoladom, pa je Dobos torta dobila moj pecat.

 

Prava je steta sto kod nas ne postoji skola koja ciljano pravi poslasticare. Ali postoji eto internet i TV na kojem sam se prosto zaljubila u ono sto radi Rudolph van Veen i jos par nekih ljudi.

Kao sto su nekad djevojcice kopirale plesne korake, ja danas, necu reci kopiram, vise usvajam savjete koje Rudolph daje.

I ev’ dok ovo pisem,usput citam katastrofu od inspektorovog dana danas. Pa đe se jos naplacuje to uvjerenje o prebivalistu??

Vjerovatno niđe na svijetu, osim u Bosni.

Sva nam je unikatna, rodila je majka.

 

10 thoughts on “Palacinke il’ tako nesto

  1. Bitno je da imamo 101 školu za kozmetičare 😀
    Dobošica mi je uvijek djelovala zanimljiva, mada nikad nisam probala..što li.

    1. U pravu si, na njih sam totalno zaboravila, al kad svi poloze te skole, ne znam ko ce kome da stavlja lazne nokte i trepavice, ali dobro.
      Nego dobosica ti je pravo ukusna, samo treba malo vise strpljenja sto se tice pecenja ovih korica. Ali se isplati 🙂

  2. Babo i ja gledamo tortu, mashaAllah 🙂
    Ja vicem sto nisi blize a on kaze da se u Njemackoj traze majstori za konditorske, ubij me ponoviti na njemackom ne znam sta je kazo 😀

    1. Hvala, hvala, selami babu, mozda jos izvucem slika iz arhive, za danas imam ono sto sam sinoc pravila.
      A daleko je Njemacka, moracu vidjeti sta li se to trazi, ali garant mi treba neki certifikat da ja to znam..

    1. Jos uvijek kod mene, evo sad ode u komsiluk pa nosim na kafu, a kad Krajiskinja otvori restoran onda mozemo da ih rucamo u Sveckoj jel 😀
      Kaze nece u Bosni da otvara nista 😀

  3. Evo sam ja tebi novi recepat pripremila, mislim novi za mene, za tebe garant nije 😀
    Kakvoj Bosni, idemo i nas dvi gore na sjever da nahranimo ove naše koje ubi nostalgija za dobrom kljukušom i mesom ispod peke 😀 😉 a da zaslade brdarima 😀 hahahaha

    od muke se i smijem 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *