Na novom poslu za dvije sedmice, i nije tako lose.

Kao i na prethodnom, narod k’o narod, uvijek  ima neke prohtjeve, uvijek je drugo nesto sladje, ljepse, bolje, a u sustini sve isto.

Umaram se vise nego u pekari, i fizicki mi je teze, ali sam sa kolegicama zasad mirna, ne svadjamo se, ne podmecemo jedna drugoj, niko ni na koga ne galami.

Imamo i cigancice ispred, i ima jedna mala koja nas sve zove jaranicama.

I tako, ja nesto danas u poslu, nisam najbolje volje, kad ce ona meni:

– Jaranice, sto si to tako neraspolozena, nasmij se bona i kad ti nije do smijeha nasmij se. Ne daj da ti ko vidi da si tuzna ili ljuta.

I tako, jaranica me danas podsjeti na ono sto uvijek sebi govorim, kakav god da mi je dan, ne mora niko da zna.

Osmijeh i briga te.

Uglavnom jaranica je moja nova jaranica, hahaha, ubice me kolegice, jer su ih se jedva rijesile  a ja nesto ne mogu da je istjeram iz radnje, draga mi postala.

Dobro, znam da nisam normalna, to samo kod mene moze tako.

Nemam pojma ni sto ovo pisem, htjela sam nesto sasvim drugo, ali eto ispade ovako.

Voli kumkvat, ne znam ni ja bas sta je, kiselo nesto, uglavnom kaze jaranica da ne moze zivjeti bez toga.

I svako malo eto je uzme sebi nekoliko komada. Dobra je jaranica. Bistra. Pitam se dokle bi dogurala da nije tu gdje jeste.

Da ne prosi od jutra do mraka..

Stvarno je bistra, tako lijepo i razgovjetno prica, zrelija je nego njene vrsnjakinje, vec sad puno zna o zivotu.

Vjerujem da bi daleko dogurala da ide u skolu.

Koliko ce  jos potencijala ova zemlja da potraci?