Dobro, shvatili smo, drzava i sve u njoj je u totalnom haosu!
I ja to znam, i vi to znate, nista novo.
E sad u svemu tome mozemo biti nenormalno pesimisticni ili ludo optimisticni.
Mislis da ja ne pobudalim kad mi neki bekan iz Beca nece da stane na pjesackom a u Austriji mora stati dok pogledam u pravcu pjesackog??
Mislis da mi je lako gledati to izivljavanje kao da smo niza vrsta?
Mislis li da je moj san bio raditi u pekari 9 sati za 400 maraka?
Nije, ali ipak taj posao radim najbolje sto umijem i trudim se oko toga, pa u najmanju ruku kao da je posao iz mojih snova.
Mislis li da je lakse kukati ili odabrati tezi put i raditi, pokusavati ostvariti nesto bolje.
Ovo pisem jer mi je juce skolska iz osnovnih klupa napisala da je sve dobro dok mi ne nadju manjak.
Ona zna iz prve ruke.
Zacudilo me da tako obrazovana cura stavlja sve ljude u isti kos. Nije svaki gazda isti, nije svaki insan isti.
Ne mozemo sve ljude u isti kos.
A znate sta me jos vise zacudilo?
Koliko su me moje ukucanke odgovarale od posla. Odjednom su, preko noci, saznale sve informacije o pekari.
Te tesko je, te gazda neposten, ne placa redovno, te krade se tamo….
U sustini to izgleda ovako:
Sporija sam od radnice koja je tu vec cetiri mjeseca, pekari mi maksimalno izlaze u susret, iznose mi lisnato ako ne stignem sve, pakuju mi maslenjak i rezu ga, objasne mi lijepo kad ih pitam, bez nervoze, bez galame, ponekad mi proture neki energy drink, neki dan lubenice, zezamo se, sve je zasad opusteno.
Znam da jos uvijek puno grijesim, i gazda to vidi, ali vjerujem da bi mi otvoreno rekao da sam ono totalno losa.
I zato prestanite da serete, kome se radi, radice, trudice se, i neko ce to vec vidjeti.
Meni je zasad lijepo, to govorim na osnovu ovih pet dana. Ne znaci da ce mi biti lijepo cijeli mjesec, ali hajde da malo gledamo pozitivnije.
Najlakse je kukati. Ako mislis da je tvoj zivot los, zamisli kako je tek drugima u goroj situaciji.
Nikad nije kasno da se izabere druga strana.
Uvijek trebamo razmisljati sta mozemo dobro uraditi, ne samo za nas, nego za siru zajednicu.
U svemu se moze naci barem trun dobrog i lijepog.
Mozda su nam mogucnosti ogranicene, ali to su jos uvijek mogucnosti.
Lijenost unistava narod u Bosni, svi bi da imaju a da ne daju guzici zora da izvine ko pise, da po cijeli dan s kafe na kafu a da kapaju pare, jer su svi doktori nauka pa neki poslovi nisu za njih.
Nek sam se nagovorila 🙂
Tebi aferim i virtuelni kiss :*
Nek si vala, volim ja kad se nagovoris 😀
I tebi jedan golemi kiss :* <3
najkrvaviji mi je bio jedan dzabalebaros, koji je rekao kako nece on raditi u piceriji (nije dobio ipak taj posao) kad oni hoce nego kad njemu pase. Jer covjek ima obaveze. Pitam ja kakve obaveze? Kaze on meni, pa moram na trening? (rekreativni sport, znaci nikakav profesionani sportisa)… sta reci? Da se covjek sokira…
Au samo sam u krajini cula to krvav najkrvaviji 😀 hvala ti na podsjecanju
Dobro nisam rekla najperfektniji:D
Dobro da nije rekao kako ima drustveni zivot pa mora s kafe na kafu. Ne znam, ljudima je sve nesto ispod casti, ali sto se mene tice, dok si mlad mozes raznih poslova da probas, pogotovo kod nas ovdje. Cinjenica je da i nema toliko fakultetski obrazovanog svijeta. Cinjenica je i da je dobar dio njih platio ispite, i da nisu toliko strucni u svojim oblastima. I ne znam sto se ljudi prave da su bolji od drugih, svi smo mi samo bica od krvi i mesa, i lako se uloge zamijene.
Trebala si tom liku samo reci: izvini sportista nisam te prepoznala 😀
Nagovarala bih se ja, al me strah kidanja rodbinskih veza 😀
Samo sto me prsti golicaju da lanem koju 😀 svima.redom
hahaah tako i ja, kad bih pocela, dje bi mi bio kraj
pit’o bi te što su protiv tvog tada- šta ja alternativa? da sjediš povazdan i da čekaš ko će ti dat za kahve? sdamo ti radi i trudi se dok ne ispadne bolje od toga..narvno, ako se gazda pokaže šupak, pa neš ni ti biti rob
ovo tada je rada da se razumijemo 😀
Skontala sam garant si sa mobitela pisao. Ne znam sto su protiv,kobiva zale me sto mi je tesko. Cini mi se da svi ocekuju odmah foteljasku poziciju i rad za racunarom. Meni je zasad i ovdje u redu, cak se i brinem jesam li sve dobro odradila, prebrojala, da nisam zeznula… Iskreno, ne bih voljela izgubiti ovaj posao. Cak mi se cini da bi moglo biti zanimljivih prica o zivotu ovih ljudi. Vidjecemo