Danas mi paznju ozbiljno privuce prasina. Dok sam je gledala na svjetlu cinilo se kao da gledam u nesto posebno.
Kao neki carobni prah. Ali ne, niti je caroban, niti je lijep. To je samo prasina. Pogledana iz drugog ugla.
Kao i ovaj dunjaluk, naizgled lijep, ali u sebi krije mnogo toga loseg.
Danas me ovo navede na razmisljanje o prolaznosti svega, o onome sto jesam i sto nisam.
Sutra ce to mozda biti neko dijete, neki pijanac na ulici, ili stara nana, ali danas, definitivno prasina.
Jer svi cemo jednog dana biti ona.
Da….samo mnogi zaboravljaju
Nemoj te depresije. Nikom nista dobro nije donijela :/
Nije to depresija, to je realnost ma koliko mi bjezali od nje. Koliko razmisljamo o zivotu, treba isto toliko da mislimo i o onome sto ostavljamo iza sebe. To nije depresivno. To treba da nas navede da budemo bolji, bolji od prasine, da ostavimo trag po kojem ce da nas pamte. Dobar trag.