jos samo koji dan..

Pomalo je nestvarno.

Za osam dana udaje mi se sestra. Od samog pocetka teska nas je sudbina pratila.

Razdvojili nas. Sedam godina znas da imas nekog svog a ne mozes nista. Sedam dugih godina trpila je batine, psovke i hladnocu macehe.

Izvukla je deblji kraj.

U momentu kad je njen otac odlucio da je vrati mami, vec je bilo kasno za neke stvari.

Brzo smo otkrili da je dijabeticar. Ko zna od kad je to trajalo, ali macehu nije bilo briga.

Kad je mama odvela doktoru, odmah su ostale u bolnici, a kroz par dana na lezanje u Tuzlu.

Dok su druga djeca uzivala ona je ucila da daje inzulin, borila se sama sa sobom protiv slatkisa, sokova…

Vjerovala sam da ce se jednom vratiti, i zaista vratila se. Ne mogu reci da je bilo savrseno, nije.

Daljina je ucinila svoje, moja ljubomora svoje.

Tek sad, kad smo obje odrasle i sazrele u svemu sto nas je snaslo, tek sad imamo pravi sestrinski odnos.

Sad pocinje novi zivot i zasluzuje sve najbolje.

Zet je stvarno dobar momak, i vjerujem da je on nagrada za sve ono sto je prosla, i da ce njen zivot sa njim biti odlican.

Iskreno se nadam da je nece nikad povrijediti toliko da se preko toga ne moze preci.

Odavno sam htjela da pisem o njoj, ali je jako tesko pisati o njoj a da se ne dotakne covjek tuznih tema.

Nasa mala beba je odrasla i postaje zena. A k’o juce da je bilo sve. Tako se jasno sjecam posjeta mami u bolnicu, nje u kreveticu, nasih setnji, igre..

Zato puno volim Merisu, jer nenormalno lici na Lejlu kad je bila mala. Od njene druge ili trece godine nismo bile skupa i to covjek ne moze nadoknaditi, ali sam se valjda zato vezala uz Merisu i prozivjela s njom bar dio onog sto nisam sa sestrom.

Lejla je bila jedino dijete na koje ja tad nisam bila ljubomorna. Mrzila sam kad mama samo lijepo pogleda neko dijete a kamoli sta drugo. Ali, Lejlu sam voljela, znala sam da je moja.

Kad bi mi ostalo para dok se vracam iz skole, ponijela bih joj cokoladu ili kinder jaje, a danas razmisljam koju tortu da joj pravim.

Imace ona one lijepe torte sa sve masnama i ukrasima. A imace i jednu u koju je ulozeno puno ljubavi prema njoj.

Bice to najljepsa mlada.

 

Ona zna da nisam neki zaljubljenik u vjencanja, ali njenom se zaista radujem. I cuvam sve slicice sto posalje.

Jos samo koji dan…

Mozda ne pokazujem dovoljno, ali zna ona da se radujem.

Jos nocas kad bude ovo citala pa ce se javit pa reci kako sam je rasplakala 😀

Nema veze, i sebe sam 😀

<3

7 thoughts on “jos samo koji dan..

  1. Da vas Allah zakloni svakog zla ljudskog i sejtanskog i da vam objema da srecu i dobro na oba svijeta :* ljubim obje i mamu naravno i bas se radujem slikama torte u kojoj ce biti najvise ljubavi 🙂 valjda obje znate koliko ste sretne jer imate sestru tj jedna drugu :*

    1. Amin lijepa moja. Hvala ti na divnim zeljama. Nadam se da necu zakazat s tortom, potrudicu se 🙂
      Hvala Allahu shvatile smo koliko smo sretne i ne damo da nam to iko pokvari. :* <3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *