Volim kad se desava nesto novo, i volim sto nam se pridruzilo jos blogera.

Cini mi se da ce biti zanimljiv blog od debelehanume. Vidjecemo.

Postalo je zanimljivo i kod mene.

Uvijek je zanimljivo kad covjek nesto radi i srece puno ljudi, a kad ne radi nista onda se nista posebno i ne desava.

Juce me zena pita jel imamo cevape. Jedva sam se suzdrzala da ne prasnem u smijeh.

Pa pekara bolan, pekara, ne cevabdzinica..

Druga me pitala mozemo li isjeci ruzu na kriske. E sad, pretpostavljam da znate kako izgleda ruza i svaki dio mozes odlomiti sebi, ali zena bi da sjece 😀

Bas juce smo pricali o tim ispadima i slozili se da je dosad najjaci djed koji je pricao sa mnom u ogledalu koje je na drugoj strani pekare.

I prica covjek sa mnom, ja mu govorim ovamo sam, a on izadje i krenu na druga vrata da udje, a meni okrenuo ledja.

Pa djed koji je trazio sladoled.

Danas smo imali situaciju da je covjek trazio jednu malu, veliku prohu.

Sutra idem oftamologu. Odlucila sam se napokon na taj pregled, i garant cu dobiti naocale.

K’o klinka sam imala zelju da ih nosim i bice da mi se sad zelje ostvaruju.

Nije da mi je drago sto mi vid slabi.

Ali, cesto nase zelje i mastanja postanu stvarnost. Bez obzira da li nam sad to odgovara ili ne.

I treba covjek paziti sta zeli, ali nije sposoban da pazi.

Nikad ne mozes biti siguran kad je tvoja rijec primljena kao dova.

I treba paziti da nikad ne kaze necu uraditi ovo ili ono, jer ce uraditi kad tad.

Za toliko stvari sam rekla da ih ne bih nikad uradila, pa sam ih uradila. I cudim se sama sebi i posmatram kako se neke tudje greske ponavljaju preko mene, i ja ih pustam, ja ih radim umjesto da se oduprem tome.

Zivot je jednostavniji kad gledas svoja posla i ne posmatras sta ljudi oko tebe rade i kad ih ne osudjujes, jer stvari se znaju promijeniti preko noci.

Danas osudjujes, a sutra si onaj kome sude…