Sinoc sam na kafi s drugaricama skontala sta bih mogla pisati. I kad smo krenule na parking skontamo sve tri da smo zaboravile temu.
Toliko o pamcenju 😀
Prisao nam je moj skolski “neprijatelj” jos iz osnovne.
Nismo se ja i on slagali jer je bio izuzetno bezobrazan. Kad mi je puk’o film prijavila sam ga razrednici.
Uvijek mi je nesto dobacivao, zadirkivao i mene i sve ostale.
I eto ga sinoc s nama za sto. Druga osoba. I bas mi je bilo drago da smo popricali i sjetili se svih tih nesuglasica.
Znam da su djeca bila okrutna prema njemu, a i ja sam bila. Uvijek sam bila jezicara i uvijek sam odgovarala, nikome nisam ostajala duzna. Pa ni njemu.
Mislim da je bio takav jer je patio. Djeca su ga zvala ciganom.
Sinoc mi pokazuje da mu je stan u centru grada i kaze: “Niko mi nije vjerovao. Ja u Rahicu nisam imao nista, sad imam, a oni odlikasi sad klosare. A nisu mi vjerovali i zvali su me ciganom.”
A meni se nesto skupilo. Znam da su ga djeca tako zvala, i znam da su tesko zivjeli njih troje.
Boze, koliko smo mi bili okrutna djeca.
Valjda smo se tako nosili sa zivotom koji nas je snasao. U svoja cetiri zida nismo mogli puno, ali smo medjusobno ispoljavali sve one frustracije koje se nakupe kod kuce.
Svi smo imali neki problem, svi smo se nosili s nekim stvarima s kojim djeca ne bi trebala da se nose.
Samo su rijetki bili sretnici i imali su stabilne porodice i zivote.
Mi drugi smo morali naci nacin kako da se nosimo s time. Svako je imao svoj nacin.
Dok si dijete razmisljas na nacin oko za oko, zub za zub.
A to nije dobar nacin. Ako ikad budem imala svoje kinderce imacu tezak posao da ga naucim kako da bude insan.
Nadam se da se kroz zivot nece nositi ni sa 1% onoga s cime se moja generacija nosila.
Da ce postovati ljude i da ih nece namjerno povrijediti.
Tek kad s ljudima pricas shvatas da oziljci ostaju dok si ziv.
Znam ja za sebe, ali sam uvijek smatrala da muskarci to prebole, zaborave. A on je sinoc dokazao da nije tako. Sve to ostaje u nama.
Sve sto nam urade, kazu. Pa i ono sto ne urade.
Sad je kasno da zalim sto tad nisam drukcije postupila, sto nisam pokusala da ga upitam kako je ili nesto takvo.
Nije nam neko opravdanje da smo bili djeca. I dijete mora imati suosjecanja prema drugima, ali eto mi nismo imali.
Nije da se ponosim time…
Ali mi je drago da smo pricali o tome. Nikad nije kasno da se bude insan.
Bas mi je uljepsao vece.
Kako sam te je uplašio počela si pisati sve bolje i bolje.Samo tako nastavi i dobićeš nobelovu nagradu za književnost.
Az nema potrebe da stavljas nadimke, znamo da si ti.
Jesi me vala uplasio nocima ne spavam 😀
Mogu ja doći na svadbu? 😀 Ne krijem se već dosadno mi uvijek se zvati isto.
znala sam da si ti zeznuo i podvojene licnosti a ako imas poozivnicu dodji
Bolje biti lud nego glup!
Ahahahah joj nostalgična kod tebe je uvijek uzbudljivo na blogu ?
To sto se tiće djetinjstva u školi..to se itekako pamti, muškarci mozda i teže opraštaju.. Znam komšiju odrastao covjek koji hebe jednu učiteljicu jer ga je istraumatiziral. Tad sam skontala koliko je učiteljica važna u zivotu covjeka..Svako ima slične priče..
Hahaha ma ne znam u zadnje vrijeme je bas ludo kod mene. Jest, djetinjstvo je jako osjetljivo. Ja i dan danas pamtim sve dobro a Bogami lose jos bolje. Ali eto ako mi nekad naleti pisacu. Moram balansirat, ne mogu samo o losem pisati 😀
Mogla bi dobiti crveni karton i da ti se srusi blog pa stas ondaK 😀
😀 onda bih morala novi blog otvarat i kukat kako me mrze a naslov stranice bi bio: “kako sam ostala bRez bloga”
Najgora je kombinacija kao kod doticnog glup + umobolnik ….
rusenje bloga je najjaca prijetnja do sad ..osjeti se kolektivna strepnja :’D
Ja nocima ne spavam Alki 😀
sve se brinem otice ovo moje pisanje u nepovrat 😀
a vjerovatno nisam jedina meta, svi mogu ostati bez bloga 😀
Jako dobar tekst, ja iz svog iskustva iman puno takvih primjera. Npr mene su nekad maltretirali neki grubijani i smetalo mi je to, a npr i ja san stalno zajebava ovog jednog prijatelja koji je bija smotan i njemu je bilo pravo loše. Niko ni je savršen kad je mlad, al eto, nekako je poanta da kad si stariji se oslobodiš tih stvari.
Hvala nepocesljani. Naravno da niko nije savrsen ali treba vise raditi na razvijanju suosjecanja kod djece skolskog uzrasta. Takve stvari bas ostave trag na covjeku.