Ti se moras pomiriti s tim da ljudi nisu onakvi kakvim ih ti zamisljas.

I sta god da ucinis ne mozes nikog da promijenis. Ako je tebi stalo, ljudima nije.

Ako si ti spremna sve uloziti u nekog insana, moras znati da mozda taj insan nije spreman na isto sa tobom.

Bez obzira sto padnes na slatke rijeci, bez obzira sto povjerujes u ljudskost, on ti ipak odluci pokazati da je samo kamen.

Rekao mi je Legal da moram prestat ocekivati, i u pravu je. Zanijela sam se.

Ponadala sam se.

A sto se i ja glupiram, sta jos mogu da ocekujem.

Nakon svega sto me snaslo postala sam ranjiva i osjetljiva. I lako sam pala na slatkorjecivost.

Ali to nece biti moj izgovor da ljude tretiram kao stvari i kao manje vrijedne.

A necu biti nicija marioneta.

Ne mogu ja da budem tu samo kad njemu odgovara i gdje njemu odgovara. On moze provesti citav dan u gradu, ali kad ga ja zovem u grad njemu je vruce.

A vidim ga, non stop, sasvim slucajno, i ne skonta da je prosao kraj mene.

Ili ne moze, ili nema vremena, ili, ili….

I jest, stvarno me povrijedilo njegovo ponasanje. I jesam emotivna i ovdje patetisem ko neka klinka.

Ne mogu sama sebi da vjerujem da je neki muskarac toliko okupirao moje vrijeme i moje misli, a evo sad i blog.

I sve sam mu rekla otvoreno. Nisam igrala igrice, nisam bila dvosmislena.

Moze pisati dva sata sa mnom, a ne moze doci i pricati sa mnom isto toliko, jer…ma uvijek nadje neki izgovor.

Mislim ok je, ako ti se ne svidjam pa nije ni to smak svijeta. I to kad kazes insan razumije.

Ako ti neko kaze da bi pokusao s tobom, ili kreni ili ga odbij. I to je za ljude. Manje boli nego kad nekog vuces za nos.

Dobro, ionako je od februara sve krenulo nizbrdo, ziv covjek sve podnese.

Navikla sam.

Nije ni prvi ni zadnji pad.

U zivotu dobijes svega tacno onoliko koliko mozes podnijeti.