Neki dan sam imala “raspravu” na temu vjere.

Momak pravi grupe, pa ih k’o ono nesto promovise, pa et’ kobiva treba omladina da klanja. I naravno, dosadio svima, niko mu ne dopusta da objavi u vec uigranim grupama.

Otkud ja u toj prici? Haj’ odlucim ja njemu kobiva pomoci, malo promovisat to, al’ mrsko je meni, jer znam da je vise svima dosadio.

I fino mu kazem da mu je pristup pogresan, da moraju ljudi od njega dobiti povratnu informaciju, ako on misli sad nekako da afirmise tu omladinu da se vise posvete vjeri.

Ali jok, on objavi i onda samo suti, nece ljudima da odgovori na pitanja, niti da pokrene razgovore. Stava je da se klanjati mora i to je to. U redu, to je istina, ali moras to ljudima prenijeti na jedan suptilniji nacin, polagano, ne ide sve odjednom kako bi mi htjeli.

Ali ne da on meni do rijeci, on svoje pa svoje. Klanjat se mora i nema veli price.

I zapitam se ja, da li bih danas uopste mislila o vjeri da prije neke dvije godine nisam naletila na tekstove od dvije predivne zene. I zahvalim Allahu sto nisam naletila na nekog poput ovog momka.

Kako sam dosla do tekstova ja ni sama ne znam. Sta sam ukucala u pretragu, pojma nemam.

Znam da sam prvo citala tekstove od Ammare. Jeste, znate je vi 🙂

Znate kako ona lijepo pise o vjeri Allahovoj, i kako je milina slusati, i kako tacno pogodi tamo gdje treba bez da je dosadna, ili naporna.

Druga zena je Nadja Dizdarevic, koju sam imala priliku i upoznati.
Tesko mi je rijecima  opisati  koliko sam zavoljela te dvije zene iako ih nisam znala, nisam imala pojma ko su one, odakle su. A Allah je dao da ih zavolim u Njegovo ime, jer su svojim rijecima osvajale moje srce i ja sam sve vise i vise citala, trazila, ucila.

Pocela i klanjati, molila Allaha da dozivim Ramazan i da ga ispostim, pa se i to desilo.

Allah je dao da nailazim na prave rijeci u pravo vrijeme. Cudno je to kako stvari gledas drugim ocima, kako u svemu vidis blagodat.

Hvala Allahu na ove dvije predivne zene, i na svakom insanu koji rijecima dopire do ljudskih srca i priblizava im Kur’an i vjeru u Allaha dz.s.

To naravno nije garancija da cemo i ostati takvi, jer insan se svaki dan bori. Ja sam danas puno slabija nego prije dvije godine, da li sam se prepustila sejtanskim spletkama, da li sam jednostavno lijena, ne znam.

Znam da je svaki dan borba sto sa samim sobom, sejtanom, pa i ljudima. Molim Allaha da ne izgubim na kraju, i da ponovo pronadjem put nazad, i da se moj iman ucvrsti.

I molim Ga da mi ukrsti puteve sa dobrim i iskrenim ljudima pored kojih ce moja vjera da jaca, i da me ne napusta i ne zaboravlja, cak i kada zalutam i skrenem sa pravog puta.

Amin.