Cula sam komentar o ovim “pjevaljkama.”
Veli sve su one sa sela. E sad, nije da ja nesto plaho slusam te zene, niti ih cijenim iz nekih posebnih razloga jer vecina njih pjeva turbo folk i pjesme im nemaju vrijednosti ni koliko je crno ispod nokta.
Ali otkad je to privilegija biti iz grada? Otkad to mjesto rodjenja odredjuje sta smijemo a sta ne smijemo biti?!
Zar to sto je neko rodjen na selu znaci da tamo treba zauvijek i ostati? Zanemaricu pjevaljke.
Ali selo je izrodilo mnogo inteligentnih ljudi. Ti se ljudi na selu cesto ne mogu razviti u nekom svom polju onako kako bi trebalo. Sta ce npr. student medicine. On ne moze nego studirati u gradu. I ne, nikad necu shvatiti ljude koji kazu da im tamo nije mjesto. Bosna i Hercegovina je domovina svih nas, bili mi rodjeni na selu ili u gradu.
Ne volim kad se ljudi smatraju boljima od drugih. Otkud nam pravo?
Puni smo predrasuda, stereotipa. Kad cujemo da je neko dosao sa sela, odmah nam se u glavi stvori slika, do juce muzla krave, sad glumi damu.
Ili do juce sijeno kupio, sad lafo doktor.
Smatramo da su manje inteligentni, da se ne znaju ponasati, ne znaju pricati knjizevnim jezikom, kojim ne prica ni vecina te djece sa asfalta.
Selo je divno, i ljudi u njemu su divni. Usudite se, upoznajte ih.
Da imam mogucnosti, obisla bih sela sirom Bosne i Hercegovine. Ali i ovo sto sam dosad vidjela stvorilo mi je pozitivnu sliku u glavi.
To su vrijedni ljudi, darezljivi, gostoljubivi. Nasmijani, prijateljski raspolozeni.
To su ljudi koji prolivaju znoj da bi njihovo dijete bilo rame uz rame sa gradskom djecom. To su ljudi koji se svim silama trude obezbjediti djetetu sve ono sto ima i gradsko dijete.
Ali ne iz razloga da se hvali i da nesto glumi, nego da mu dijete ne ismijavaju. Znate li kako boli ismijavanje sa takvim stvarima?
Sretna sam jer sam imala priliku zivjeti i u gradovima i u selima. Meni je bilo dobro na svim mjestima, ali grad je uvijek okrutniji.
Barem je tako kod nas u Bosni. Imamo taj problem sto se precjenjujemo. Sve nesto ko mi bolji.
E pa nisi bolji!
Tebi je mozda glavna preokupacija u zivotu koji ces lak nalakirat, kojom bojom kosu ofarbati, koju haljinu obuci. I dok ti tako pola dana preljevas iz supljeg u prazno, neko je obavio posla i posla.
Mlijeko se ne uzgaja u tetrapaku, meso ne raste na grani, voce ne zrije u plasticnim posudama.
Postoji neko ko ustaje u cik zore. Postoji neko ko pomuze kravu, ko nahrani pile, neko ko ubire plodove. I taj neko, pored svega toga uci, bori se, trudi se.
I nemoj da ti padne na pamet da kazes:” Vidi ovih sa sela, sta ce ovdje, sta glume, vratite se odakle ste dosli.”
Ti te ljudi indirektno hrane. Ako nestane sela, i ljudi sa sela, nestace i grada onakvog kakvog ga sad poznajes.
Zato se insanu saberi, ne omalovazavaj nikoga i niciji rad ne podcjenjuj. Shvati da jedni bez drugih ne mozemo.
Usudi se, upoznaj selo. Mozda pozelis da ostanes.
Mozda se i bojis toga? Da ces pozeljeti da ostanes…?
“Oca mi, sestre mi, jaaaraaane”
Neb ja dala svoje selo, ljepse od Pariza za sav beton tzv metropole :)))
Ti si jos pod uticajem od vikenda jel da :* <3
Ma i pjevaljke pjevaju ono što naš narod sluša. 🙂 Iste te turbofolkerice, ima ih i muzički školovanih, više zarade vrteći guzicom i mahajući sisama pjevajući : lom,lom….. Para vrti gdje brurgija ne more. 🙂
A selo, hm, pa svi smo odnekle potekli ili što bi naši građani rekli “šljegli” . Ne kaže se đaba: Odande si odakle ti babo i babin babo. Rođena sam u Zvorniku, Bairu, otišla sa svojih 6 godina u Sarajevo. Ško, fax završila, radim,djecu izrodila u Sarajevu gradu al se ne stidim svog porijekla. Moje priče i govore o selu. Svi pišu o Sarajevu, Tuzli, Zenici….. slabo tko piše o selima oko tih gradova. Et ja u inat Sarajlijama pišem o vlaseničkim selima gdje sam provela jedno ili mozda dva prelijepa ljeta sa tim divnim svijetom, gostoprimljivim i radinim. I opet bih otišla da ih rat nije rastjerao na sve strane. Uh, raspisah se ja baš iz istih razloga ko i ti.
Neka si bona 🙂 ja volim kad se neko raspise. A selo je prelijepo samo ga ljudi malo cijene i misle da je to divljina. A sto se tvojih prica tice, predivne su. Vrate me u djetinjstvo i dugo ostanem misleci o njima. I samo pisi, volim kad se promovisu dobre stvari 🙂
Drži me kisik još uvijek :)))
Ne znam kako ću bez kisika na Sejšelima, možda ni ne odem, ipak me au upozori ima tamo ajkula, hoćel me smazati koja 😀 pa i ta sreća hihihihihh
Ne daj Boze , daleko bilo, vodicu ja tebe negdje gdje je pitomije hehehe :*
drž se ti plićaka ipak 🙂 i bućni se jednam i zamene 😉
Ne znam ja u plićaku da se bućnem, dijete sa sela je naučilo da se sa molova baca u more 😀 da svit adžezi hahahaha
Boli vas briga što sam ja pocrvenila kopajući grah i kuruze jelde 😛 😀
Pa to su mane sela, nema molova da se talakneš u vodu, da se malo rashladiš od okopavanja graha i kukuruza. Proslo ljeto sam citav odmor provela oko buranije, cvekle, luka, mrkve. Nimalo lak posao, jos ako moraš i ručak….. pa sletim sa djecom malo u šumu u gljive. Sletiti bi mi lahko al popeti se malo teže. Rondam i psujem sama sebi što to radim i da neću više. Al opet sutradan trk sa djecom u šumu. Izgleda moram napisati jednu priču i o šumi, nešto me vuče. 😛
Sad bi ja vama stavila sliku sta sam ja brala juce, al haj bice naknadno slika hahaha
Nemoj samo reći da su bile treršnje il jagode il ne daj Bože gljive?
Necu reci, napisacu hahhah. Jagode i tresnje, i cak malo malina. Gljive nisam brala, a mozda se ne bih ni usudila jer ih ne poznajem nikako.
uh, miline. Lisičarka i vrganj su ti najsigurniji, ako ih ima u blizini. 🙂
Sreća pa sam ja imala đe da se bućnem, iako bez molova a sa puno brzaka 😀 u subotu išli u pečurke i gazila rijeku, ajme majko draga jes ledena, jedno po sata sam noge sunčala ko gušter se zalipila za velki kamen da se ugrijem 😀
Najgore što kad je pregaziš jednom moraš i drugi put da se vratiš 😀 brrrrr a napolju + 30
Kad te srce presjece od hladnoće ….milina 🙂 ja mogu po Miljacki i Željeznici gacati ali nije bas preporučljivo. 🙂
Mozda su sa sela, ali pjevaju i gostuju u gradovima 😉 Tako da…neka se zapitaju gradjani.
U pravu si, ali inace ne volim to omalovazavanje , naglasak nije na pjevacicama nego uopste na ljudima sa sela koje “gradjani” podcjenjuju. A to stoji, treba svako da se zapita zasto takvi pjevaci jos uvijek imaju posla.
ne bi da ispane da sam kontraš il nešto da provociram , al zipa ovo, današnji građani, su uglavnom porijekom sa sela, velikom većinom, od drugog WWa p ana ovamo selo se sjatilo u grad a i nakon ove agresije, tako da te pjevaljke pjevaju možda upravo toj populaciji …samo kažem možda, da et malo razmislimo još o ovome 🙂
Ma dobro, to sve stoji. Nego mene licno nervira to sto ” gradjani” ne vole ljude sa sela, kobiva sta ce oni u gradu. A sto ti kazes i jesu se sjatili svi u grad pa se sad stide svog porijekla i omalovazavajuci ljude sa sela misle da ce oni biti veci gradjani. Komentar o pjevaljkama je samo potaknuo mene na razmisljanje koliko se mi smatramo boljima od drugih.
onda ispane da seljaci ne vole seljake 😀 , ma haj, ja se ne stidim toga što se bavim seoskim poslovima jer to radim iz ćejfa, relaksacije , i mogu reć da sam bar na pola seljak ako ne i cijelim svojim bićem 😀 …ne bi trebalo ljude tako vrednovat u svakom slučaju, ali ipak postoji nešto, taj neki mentalni sklop koji je specifičan i ne može se u potpunosti nijekati, ali taj mentalni sklop nije vezan geografski za samo selo, jer takvih ljudi ima i u gradovima, možda i više neg na selima….nesreća je što taj mentalni sklop nazivamo seljaklukom pa ond anastaje zbrka..možda radije koristiti termin primitivizam da bi se izbjegle te negativne poveznice sa selom i seljacima..šta ja znam ba ..
Cudan smo mi narod, ljudi u svijetu postuju selo i seljane, jer znaju njihovu vrijednost, a samo mi nesto glumimo. Ali i bez obzira sto ja licno cijenim ljude sa sela, necu nikad reci sta ce neko sa sela da se skoluje , sto ce da putuje. A to ovim “gradjanima” smeta, kao da su svijet, obrazovanje, putovanja samo za njih rezervisani.
Na jednom seminaru 50 mladih iz različitih općina BiH +15 organizatora. Prilikom grupnog rada navalila jedna građanka prilikom svog izlaganja kako ćemo se mi obučiti dobro pa ćemo moći mladima sa tih brdatih sela objasniti neke stvari, prvi put, drugi put,treći put ja ustanem. Reko’ izvini al moram te prekinuti jer mi zasmetala ta rečenisa koju uporno potenciraš. Reko’ ne znam gdje ti živiš ali u mom selu mladi idu u školu, imaju struju, vodu, telefon, internet i idu na fakultete. Ja sam sela i ne osjetim razliku između sebe i mladih iz grada pa ako ti možeš da mi to bolje objasniš. Ona ućutala a cijela sala aplaudirala. Kasnije prilaze mi mladi na pauzi, većina nas sa sela bila. A kako i ne bi, cijela Bosna malo selo, a svijet veliko.
Bravo Vangelis! O tome ja pricam, ovo sa pocetka o pjevaljkama me samo potaklo da napisem post o tome koliko se ljudi sa sela diskriminiraju i koliko pojedinci smatraju da su oni bas bas zaostali. A neki su obrazovaniji i elokventniji od pola gradjana koje sam upoznala. I bravo jos jednom sto si toj zeni objasnila neke stvari 🙂