Bilo mi je jako lijepo u Sarajevu. Naravno da su za to zasluzni ljudi koje sam upoznala.
Upoznala sam dva blogera iako sam mislila da se to nece jos dugo vremena desiti.
Mislila sam da me Sarajevo nece vidjeti dok ne odem maksuz, a ispade suprotno.

Susret je protekao sa puno smijeha i zafrkancije, ali nemojte misliti da se nismo dohvatili i ozbiljnih tema 😛
Ovo dvoje su mi se smijali kad sam im rekla kako me nekad davno pretekao kamion sa pune dvije prikolice drva.
Moja sestra jos uvijek prica ljudima tu pricu jer je svjedocila svemu.
Uglavnom bas su me oraspolozili.
Donijela sam i kisu u grad 😀

Dok sam ujutru cekala Krajiskinju, vidjela sam onu Arduanu jel sto ono na televiziji radi. Mislila sam da cu vidjeti jos neko poznato lice ali nista od toga.

Moram priznati da su Sarajke jako sredjene zene. Nisam se uklapala u taj fazon onako umorna od puta bez truna sminke, al nema veze.
Kad me sljedeci put Sarajevo vidi, mozda se i dotjeram 😀

Prenocim kod Krajiskinje, upoznam njenu porodicu. Pusti me u svoj zivot, i to je nesto sto meni mnogo znaci.
Znala je samo moj nadimak i nista vise.
Hvala Allahu kad mi je dao da upoznam dobre ljude koji cine da zaboravljam lose.
A u zadnje vrijeme sam upoznala mnogo dobrih ljudi.

Juce sam dobila opasku da zivim u virtuelnom svijetu druzeci se sa virtuelnim “prijateljima”, aludirajuci na to da takvi ljudi nisu zaista uz mene.

A ja joj kazem da sam od “virtuelnih prijatelja” dobila toliko razumijevanja, podrske i pomoci da je to za nju mozda neshvatljivo. Sto se mene tice, insan je virtuelan sve dok sa njim ne popijes kahvu.
Eventualno sok 😀

Da se vratim na Sarajevo. Sutradan ujutru sam ipak odlucila obici Sarajevo, iako sam rekla da necu.
Haj kontam da ispostujem grad, od tri cetiri puta, koliko sam bila u Sarajevu, nikad ga nisam nesto posebno obisla.

Cevape nisam jela. I bas nikad ne pojedem cevape u Sarajevu, a cini mi se da je to glavno kad ides tamo.
Prohodala sam ja dobra dva sata.

Grad k’o grad. Jedino mi zao sto nisam vidjela Tetu razapetu 😀 ali rekli su me voditi sljedeci put.

Najzanimljivije mi je bilo sto sam na par zgrada vidjela upozorenja kako su ljudi u opasnosti jer se fasada obrusava.

Ispade fasada plaho opasna.

Grad je bio pun ljudi jer je taj dan trebao doci Erdogan. Ja nisam mogla da ostanem na manifestaciji jer sam morala nazad. Krajiskinja mi je cak i prevoz nasla.

Nekad davno smo tu dosli sa skolom, u posjet hotelu Holiday inn. Znam da sam tad profesorici rekla kako cu jednog dana zivjeti u Sarajevu i raditi bas u tom hotelu.

To se nije desilo, i zaboravila sam na to sto sam joj pricala.
Ne znam, previse je bucno tamo. Svega je previse, i buke i ljudi.

Ipak, lijepo je napraviti izlet. Nikad nisam bila odusevljena odlaskom u Sarajevo, ali sad imam kome da se radujem i jedva cekam da opet odem.