Bas juce pricam Esperansi kako je ovdje bio neki lik kojeg sam citala. Urijetko je pisao brate, al’ et volila sam procitat. Haman je imao samo dva tri posta.

I zadam se ja evo maloprije da ga trazim, i nema ga. Nesto pisao o nekoj zeni, mescini ona je udana bila, ma ne znam ni ja, kud nisam kliknula na follow, ccc cudim se sama sebi.

Primjetila sam da nema ni one gospodjice Ibrahimovic, i jos par likova, haman se odma vratili na blogger. A vala meni onaj blogger nije plaho ni zanimljiv.

Jednom daaavno sam imala bliski susret, napisala post i obrisala isti. Nije me nesto ni privlacilo da pisem, a sad moram. Sto kaze Alkemicar, ovdje se ispucam pa kome pravo, kome nije, bas me briga.
Imam pravo da laprdam sta god hocu.

Moram reci da mi je bas super ovo kad se prijavljujemo pa svaki put nova slika izadje. Plaho mi se dopada.

Iako nisam pisala, na bloggeru sam nasla isto nekog lika kojeg sam voljela citat. Naravno, blog nisam oznacila da ga poslije lakse mogu naci.

Mada, i kad oznacim nije sigurno da ce ostat. Eto imala neke super recepte, fino oznacila, i krenem jedan dan da vidim sve te silne oznake, kad ono treba izbrisala blog!

Smijali mi se sto pisem recepte u svesku pored neta, a vidis kako treba.

I tako, danas imam u planu otici do Schlossberga, mozda sad napravim bolje slike kad je lijepo i suncano. Imam neku potrebu da hodam i da ne stajem, a Schlossberg plaho volim, divno je to mjesto, mirno, odmori se insan.