Neka definicija licemjerja.
Nekad davno, u osnovnoj skoli, imala sam razne ideje i zelje. Jedna od njih bila je da postanem glumica. Zamisli!

A koja djevojcica to ne zeli?

Kako sam rasla, ta zelja je ostala negdje u zraku. Nisam vise mislila na to, niti me taj poziv privlacio. Sad shvatam i zasto. Jako je tesko biti glumac. Tesko je glumiti i pamtiti neke napisane rijeci koje nisu istina.

Glumci moraju biti najbolji lazljivci da bi nas zavarali da je ono sto govore istina. A ja nikad nisam dobro lagala.

Mene mozes u sekundi procitat jer ne znam da lazem. Nekad mi je stvarno zao, ali opet bolje je tako. Barem ne moram da pamtim tonu nekih stvari.

A gledaj apsurda, upoznala sam jako dobre glumce, ma i profesionalci bi im pozavidjeli. S jednim takvim nazalost imamo posla. Zao mi je svih ljudi koji su pali na lazi tog covjeka i koji ga zale. Znam da je moje srce prema tom glumcu kamen. Najgorem neprijatelju bih pruzila ruku u nevolji, njemu ne bih. Ne ocekujem da to iko shvati, ali da, ovom covjeku ne bih pomogla.

Cini mi se da bih ga hladno mogla posmatrati kako se pati, a ne bih mu pomogla. Znam da ce se neki zgroziti nad ovim, ali ja jos ne mogu da napisem zasto je to tako. Mozda jednog dana, kad sve bude iza mene, napisem nesto o tom necovjeku. A mozda niko ne treba da se sjeca takvih ljudi. Treba da odu sami, bez puno pompe, i treba da budu zaboravljeni. A mislim da ce se njemu upravo takav scenario odigrati na kraju zivota.

 

Uglavnom, postoje ljudi koji znaju samo dio njegovih nedjela i koji su mi pruzili podrsku i lijepu rijec, i nikad im se necu moci zahvaliti dovoljno za to, ali naci ce oni kod Allaha svoje dobro djelo, u to sam sigurna.

Oni znaju koji su 🙂

Ne znam ni sto ovo sad pisem, mozda sto sam sita lazi, i sto se pitam odakle ljudskom umu sve te nebuloze koje prica i kojima pokusava da opere svoja nedjela.

Da Allah oprosti meni, ali prvi put u zivotu mislim da nisam spremna da oprostim…

Ni da razumijem, ni da se sazalim…

Da li to znaci da postajem hladna osoba? Da li ce se to odraziti na sve osobe koje poznajem, i one koje cu tek upoznati? Da li cu nekome uciniti nepravdu misleci da se ljudi ne mogu promijeniti i istinski pokajati?

Da li ce to obiljeziti mene kroz zivot?

Stvarno bih voljela znati odgovore na ova pitanja