Upoznala sam je 16 septembra. Onako, povrsno. Ni ime joj zapravo znala nisam, zvala sam je Emira. Ustvari, zvala se Amra.

Datum znam jer nam je tad pocela obuka za popisivace. 2013 godina.

Isprva smo razmijenile nekoliko rijeci, nista posebno. Sjedila je ispred mene.

Sljedeci dan smo pisali svoje maticne brojeve na list papira i ostale podatke. Kako je ona bila ispred, kad je zavrsila, proslijedila mi je list.

Ja, onako glasna kakva sam, odmah sam zakukala ko je ovo napisao moj maticni broj 😀

Ona se okrenula i veli meni da je napisala svoj, da ne budalim. Pitam je kad je rodjena, kaze cetvrtog marta.

Nisam vjerovala, rodjena je kad i ja. Nasmijale smo se, upoznale se malo bolje.

Kroz par brzih pitanja skontam da je iz Tuzle i da se udala u Buzim. Velim da sam i ja Brcanka, i tako nadjemo zajednicku rijec. Odmah mi je ponudila prevoz do kuce.

Kako je koji dan prolazio, sve vise smo odrzavale kontakt. Jos za vrijeme popisa izlazila mi je u susret pa su me ona i njen covjek nekoliko puta povezli na mjesto gdje smo se okupljali, jer nisam mogla sama materijal sav da nosim.

Nakon sto je popis zavrsio, dogovorile smo prvu posjetu. Ja sam krenula do nje, jer je ona tad imala malu bebu od nekih 9 mjeseci mozda. Ostanem ja kod moje Amre haman do noci. I tako je pocelo.

Do dana danasnjeg obilazimo se kad god mozemo. Zahvalna sam Allahu sto mi je poslao takvu prijateljicu. Nasle smo se kao da se sto godina znamo, u mjestu na kojem nijedna nije mislila da ce se naci.

Cesto smo se salile kako nam je bilo kad smo tek dosle u Buzim, kako su nam te razlike tesko padale dok se nismo navikle.

Nase prijateljstvo mnogi nisu shvatali, ali nas nije bilo briga. Pitali su se jel se to znamo od prije, odakle to odjednom.

Vala sam je zavolila ko nekog svoga. Upoznala je i moju mamu i sestru. I ja sam upoznala njene roditelje i brata, doduse preko skypa, ali ipak sam upoznala.

Ona je bila moje osvjezenje u moru istih ljudi. Ona je iskrena osoba koja mi bez okolisanja kaze sve. Izmedju mene i nje nema neugodne tisine. I ona i ja dajemo najbolje od sebe jedna drugoj. Ako ipak nemamo u kuci nista posebno, i dalje zovemo jedna drugu na kafu, jer znamo da necemo zamjeriti jedna drugoj ako nema soka ili keksa.

Opustene smo kad smo zajedno, i znam da mi ne trazi mahane. Dobra sam joj ovakva kakva jesam, a i ona je meni. Amra je posebna osoba i ima posebno mjesto u mom srcu. Mnogo je volim.

Prijateljice smo od 2013, a jos nismo proslavile rodjendan skupa, iako smo sad imale u planu, ali nemili dogadjaji su i to poremetili.

Zato joj i ovaj put zelim sve najbolje u nadi da cemo sljedece godine na ovaj dan sjediti skupa, pricati o dobrim stvarima i smijati se iskreno, od srca, bez gorcine u ustima.

I hvala Allahu na Amri i na svim dobrim ljudima koji me okruzuju, a potrudicu se i o njima da pisem. Jer cesto rijecima ne mogu da iskazem ono sto mogu da napisem. Zato cu naci ako Bog da vremena da pisem o dobrim ljudima 🙂