Video u kojem sam se pronasla 100%, a to nije dobro.

Cesto ne razmisljam da moje rijeci mogu povrijediti drugog covjeka, iako ih on mozda ne cuje u tom momentu.

Cesto se necemu nasmijem i prokomentarisem to, a ovaj video me naveo da se zapitam odakle mi pravo??

Tako je lako uciniti pogresnu stvar. Tako je lako uvrijediti i povrijediti drugog covjeka, a sve pod krinkom najboljih namjera i sale.

Insan je slab. Cak i dok se vjere drzi pocini neke krupne greske. Sto iz neznanja, sto zbog samodopadljivosti.  Sve je to u nasoj prirodi.

Ta samodopadljivost. Pa mislim da sam nekad bolja od nekog, a nisam.

Borba sa samim sobom nikad ne prestaje. Borba da budem insan koji nece nikome nepravdu uciniti.

Borba da ne govorim ako nemam sta lijepo da kazem. Da se Allah smiluje i pomogne mi u toj borbi.

I kao sto jednom rekoh, najbolja sam kad sutim.