Dan treci i kraj

Treceg dana dolazim do nane Fatime. Puna kuca, jedna soba, neki polumrak, ja jedva na oci gledam.

Da mi je neko pricao ne bih mu vjerovala koliko piskaranje moze da iscrpi covjeka psihicki. Nana Fata nasmijana, odgovara ona na moja pitanja, ali malo malo pa okrene temu i pocne pricati o svojoj mladosti. O svom braku, i covjeku koji je na kraju ostavio. Nana Fata jetim, oca nije zapamtila, u zivotu nije lahko prolazila, ali eto nadam se da bar sad ima onaj rahatluk koji nije imala. Narednih dana, svako jutro bi me sacekala ispred kuce, izljubila, izgrlila, uputila dova i dova za mene. Kaze:

– Oca nisam zapamtila, pa kad me sretnu kazu da uputim dovu, a Allah je jetimu ne odbija.

Znam, u pravu je nana, ja valjda jos moram da osaburam da se njena dova primi, ali ne sumnjam nimalo. Nana mi je uljepsala svako jutro kad naidjem kraj njene kuce.

Sljedeceg dana krenem na teren, zaboravim gdje mi je skretanje i hop kroz neku livadu. Pametna plaho. Skvasim carape, nije mi ni na kraj pameti rosa bila. Taj isti dan dobijem nove carape 😀 ne znam jel se to jos nekome desilo da mu zena koju popisuje pokloni carape, ali eto meni jeste.

Poslije petog dana sve je islo brze, sestog smo slavili rodjendan od kolegice. Bili smo prava ekipa. Sedmog sam prilicno zakasnila na teren, ali da nisam ne bih upoznala 4 1 3 ( tako smo zvali ove momcice koje upoznamo na popisu 😀 , jer su pod tom sifrom bili upisivani ).

Tu se vracamo na onog momka kojeg upoznah prvog dana. Uskomesale se moje kolege kad su skontale moj popisni krug, kazu to je puno ” vehabija” , a meni iskreno svejedno. Svi smo mi muslimani, a eto ja momku rekoh cao umjesto selam da nazovem, pa me zato gledao kao da sam s Marsa pala, a ja pojma nemam ni ko je ni sta je.  Ulazim unutra, kad tamo sjede dva covjeka. Pozamasne brade, selam za selam, progovorismo pokoju i kazu da oni idu jer su vec popisani a tu su samo u gostima.

Moj 4 1 3 ispada odlican sagovornik, upijam njegove rijeci kao spuzva, prica o svom zivotu, o zivotu svoje porodice. Razgovaramo o svakodnevnim stvarima i pitam se ko je ovdje budala. Komsije ih osudjuju i o njima tako pricaju, a vjerovatno nisu ni upoznali te ljude ni progovorili s njima kako treba.

4 1 3 je ujedno i premija za onu koju ozeni. A veliki mu je plus sto mi dade da pijem Zem Zem vode kad sam nacula da je imaju 😀 . Plus napakovao mi je i hurmi, pa sta vise pozeljeti. Poslije sam danima pricala kako sam se zaljubila da vidim reakcije. Bolje nisam ni ocekivala, svi su smatrali da mi je nesto naucio 😀 . 21 vijek a narod zatupljeniji nego ikada.

Dan odmice, zovu me neki ljudi da krenem njima i polazim tamo. Kad tamo rucak maksuz, ne bunim se kad domacica veli da cu rucati sa njima.

Navece mi stize poruka da ujutru dodjem da popisem jednu porodicu.  Stizem na teren, docekuje me pisac. Mnogo zanimljiv i smijesan covjek. Tri sata sam sa njim ostala a skoro nista nismo uradili, nismo stigli od price. Na kraju mi je poklonio svoju knjigu.

Vrijeme je letilo kao ludo, ostalo je sve manje i manje dana. Likovi kao iz prica koje smo citali kao djeca. Sve u svemu jako lijepo sjecanje mi ostalo. I jako lijepe slike u mojoj glavi, a evo nekoliko cu i s vama da podijelim.

CAM00798   CAM00755  CAM00817

5 thoughts on “Dan treci i kraj

  1. Nema džometnijeg naroda od bosanskog 🙂

    Uživala sam čitajući ove tvoje “dane” baš ti je bilo zanimljivo, meni niko nije došao da me “popiše” :s

    Sllikama si me zaintrigirala, malo mi liči na moj kraj al’ ko će ga znat’ kad je Bosna sva lijepa i čarobna 🙂

    1. Nema Benesta, nema nigdje ko u Bosni, drago mi je da ti se dopalo ovo o cemu sam pisala, malo sam sve pogurala u treci dan jer vise ne bi bilo zanimljivo da sam 15 dana pisala, i u pitanju je Buzim pa ti sad vidi jel tvoj kraj ili nije 😀
      Mada ne vjerujem, jer bi te onda ja popisala 😀

      1. Znala sam da mi nije džaba srce ko kanta bilo dok sam čitala i slike gledala, jašta je nego moj kraj, krajina je sva moja :))))))))))))))))))

        Ja već dugo ne živim u svom kraju 🙁

        1. Bas mi je drago da sam te onda malo podsjetila na tvoju krajinu sa slikama. Ja isto vec dugo ne zivim u svom rodnom gradu, ali sasvim mi je dobro i ovdje, ne zalim se.
          Kad te navede put u krajinu bujrum na kafu i kolace 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *