krivi smo mi…

Za samo nekoliko dana, rijeka Brka i Sava su prilicno nadosle.

Brka je skoro cijele godine obicno potok, ali kad se taj potok razljuti…

Postaje grdosija koja nosi sve pred sobom!

Kisa se vec danima spusta, povremeno. Da je cijelu noc, sad bih pisala kako smo poplavljeni, ali eto jos uvijek nismo.

Znam da su i poplave opomena, da nas dragi Allah pokusava dozvati pameti, ali jok.

Nego, znam da ima i onih koji ne vjeruju u to, i  to je sasvim u redu.

Ako ne vjerujes u to, vjerujes li u ljudski faktor?

Vjerujes li da smo zaista mi krivi? Pomalo vlada, ali najvise mi. Vlada je kriva sto ne sanira nasipe i ne prosiri korito.

Kriva je jer ne pronalazi nacine kako da se takva katastrofa ublazi. Kriva je sto ne ulaze u istrazivanja kako se efikasnije zastititi od poplave.

Ali, mi smo krivi jer samo dodajemo ulje na vatru.

Od rata je proslo 20 godina.

Sad smo u 21 vijeku, sve imamo, ali kulturu osnovnu nemamo.

Pa 20 godina, ako ne i vise, bacamo smece u rijeke!

Mislis li da je friziderima, starim kaucima, masinama, stolicama mjesto u rijeci?

Mislis li da je obicnom smecu tamo mjesto?

Pa ja gledam ljude koji nece prohodati tri koraka do kante, bacice na cestu, ili koji ce baciti smece pored same kante.

Prvo trebamo sebe i svoje navike da promijenimo, a ove navike zasigurno uticu dosta na poplave koje nam se desavaju.

U nasim rijekama su tone i tone smeca.

Sljedeci put kad prelije, ne krivi nikoga. Krivi smo mi!

Prva slika pokazuje taj “potok” a na drugoj se jasno vidi kako je neko namjerno rasuo smece pored Brke, treca je od neku noc…

 

 

Brcko moje, Brcaci te bas i ne vole…

Kad iskljucis srce pa ukljucis mozak.

Naidjes na ruzne prizore.

Volim Savu, i volim svoj grad. Ali, ono sto smo mu uradili je sramotno.

I nije posteno samo kriviti vladu i politicare. Ne, u ovom slucaju stvarno nije.
Jer ne baca ni Domic, ni Kadric, ni niko od njih, nego mi. Mi smo ti koji bacamo smece i stvaramo nered.

Danas sam setala pokraj Save, sasvim iskljucila emocije. Kao da nije moj grad, kao da nije moja rijeka.

Ficibajer je jedno od najljepsih mjesta u Brckom. A koja obala rijeke nije lijepa.

No, i to smo uspjeli da upropastimo, sto smecem, sto rusenjem javnog dobra.

Ova dijaspora sto dolazi u zadnje vrijeme uvijek povede jel i par strendzera sa sobom. I kontam, mene bi bilo stid da ljude provedem svojim gradom.

Mislim, kad se vec busamo u prsa distrikt, Brcko, sve naj naj a ono ruglo.

Recimo zgrada Islahijeta je obnovljena i jako lijepo izgleda. A do nje ovo:

Lijepo se vidi zuta fasada od Islahijeta koja se nadovezuje na ovu oronulu zgradu.

A kad krenes sa trga prema Savi, skoro pa je nemoguce izbjeci ove dvije zgrade.

Poslije ovih prizora slijede jos ljepsi. Predjes ulicu i direktno se kreces prema Ficibajeru.
A na tom putu ces vidjeti oronule zgrade, prepune kontejnere smeca, ma sta pune, prepune!

Prostor oko klupa ukrasen raznim otpacima, obala zarasla u travu, nepristupacne stepenice, polomljene stolove….

Kad prodjes taj glavni dio, ima jedan puteljak uz obalu Save. Na drugoj strani je suma.

Trava je pokosena samo na jednom dijelu, i to dio gdje se nalazi ronilacko drustvo.

Ostatak staze je uzak jer je obrastao u travu. Trava se kosi tek toliko, a ona suma cini mi se od prije rata nije dirnuta.

Naravno, pametnjakovici su skontali da je staza za setanje odlicna podloga za pisanje.

A isto tako sluzi i kao cesta po kojoj auto vozi.

Sta reci…

Dobrodosli dragi gosti!