krivi smo mi…

Za samo nekoliko dana, rijeka Brka i Sava su prilicno nadosle.

Brka je skoro cijele godine obicno potok, ali kad se taj potok razljuti…

Postaje grdosija koja nosi sve pred sobom!

Kisa se vec danima spusta, povremeno. Da je cijelu noc, sad bih pisala kako smo poplavljeni, ali eto jos uvijek nismo.

Znam da su i poplave opomena, da nas dragi Allah pokusava dozvati pameti, ali jok.

Nego, znam da ima i onih koji ne vjeruju u to, i  to je sasvim u redu.

Ako ne vjerujes u to, vjerujes li u ljudski faktor?

Vjerujes li da smo zaista mi krivi? Pomalo vlada, ali najvise mi. Vlada je kriva sto ne sanira nasipe i ne prosiri korito.

Kriva je jer ne pronalazi nacine kako da se takva katastrofa ublazi. Kriva je sto ne ulaze u istrazivanja kako se efikasnije zastititi od poplave.

Ali, mi smo krivi jer samo dodajemo ulje na vatru.

Od rata je proslo 20 godina.

Sad smo u 21 vijeku, sve imamo, ali kulturu osnovnu nemamo.

Pa 20 godina, ako ne i vise, bacamo smece u rijeke!

Mislis li da je friziderima, starim kaucima, masinama, stolicama mjesto u rijeci?

Mislis li da je obicnom smecu tamo mjesto?

Pa ja gledam ljude koji nece prohodati tri koraka do kante, bacice na cestu, ili koji ce baciti smece pored same kante.

Prvo trebamo sebe i svoje navike da promijenimo, a ove navike zasigurno uticu dosta na poplave koje nam se desavaju.

U nasim rijekama su tone i tone smeca.

Sljedeci put kad prelije, ne krivi nikoga. Krivi smo mi!

Prva slika pokazuje taj “potok” a na drugoj se jasno vidi kako je neko namjerno rasuo smece pored Brke, treca je od neku noc…

 

 

Aziz i njegove kocije

Znate ono kad su nam mame uvijek govorile da se dobro obucemo?

Meni moja to odavno ne govori. Sto zbog godina, sto zbog daljine. Ali, ja sam odlucila danas ponijeti jaknu jer je blago zahladnilo.

I dobro je da jesam!

Jer nesto kasnije ce biti jako vjetrovito 😀

Nakon sto sam obavila sve sto sam imala, otisla sam na kafu sa Amrom.

Poslije smo se rastale, i ja sam otisla malo na Ficibajer.

Nasjedila se, i nesto sam bila bas ono pravo nostalgicna. Nemam pojma sto. Omisljala se da li da krenem kuci ili ne.

Ma ubehutila se ono pravo.

Kad naidjose kocije.

Ustanem odmah da slikam konje i kocije jer mi je bilo zanimljivo i nisam htjela da mi umaknu.

Jos prije sam citala o Azizu kocijasu. Ali nisam imala pojma da cu ga danas sresti.

Pitao me za koju televiziju slikam saleci se sa mnom. Rekla sam mu da ja to samo onako, da nesto piskaram na netu, pa  sam zato prisla.

Veli on meni hajde ako ces da se provozas, 10 maraka, a ko za tebe 5. A ja imala samo 10 vala, ali ne zalim.

Kaze mi: “Pripremi se, svi ce da nas gledaju. Ja sam se navikao vec, ali mi je prvi put bilo pravo nezgodno.”

I stvarno svi su nas gledali, sto zbog samih kocija, sto zbog muzike.

Pitala sam ga jel on to samo onako nekad svrati na Ficibajer ili ima nesto odredjeno, a on veli najvise na poziv.

A ovo reko jel slucajno kad naletite onda vozite?

– Slucajno, slucajno, ja, ja. Evo nas smo se dvoje nasli, ja sam vas malo nagovorio, vi niste bjezali od toga i tako.

Pa dobro ja inace ne bjezim – velim ja njemu 😀

Kaze: “Al ja nikad ne nagovaram, ne zivim ja bas od ovog pa se i ne trudim.”

Konji su kaze njegove bebice, zivi van grada, jer kaze ne bi se mogao ovim baviti da je u gradu.

Njemacki je penzioner koliko sam ja procitala. Vidi se da je jako kulturan covjek, gospodin. Dao je pravo znacenje rijeci kocijas.

Posto se kod nas je li ta rijec koristi u negativnom kontekstu.

Zabavljao me Aziz, sto razgovorom, sto muzikom. I to je zvonilo gradom, ljudi su nam mahali, snimali nas oni koji su imali telefone pri ruci, cak su nas neki djecaci biciklima pratili.

Pitao me da li zurim, ili da me vozi kroz grad. Pristala sam da me proveze jer nisam nigdje zurila.

Kroz grad je zvonila pjesma od Enesa, Bosanac. Ljudi su nas sa osmijehom docekivali, Aziz je sve odreda pozdravljao, pokretom ruke ih zvao da budu sljedeci saputnici.

Moram priznati da je meni ovo bilo odlicno. Super je sjediti sam u kociji dok te voze i svi gledaju u vas.

Kocija je pravo udobna, nesvakidasnje iskustvo.

Cak ima i fenjere za nocnu voznju.

Meni osmijeh nije silazio sa lica, bas mi se dan lijepo zavrsio.

Rastali smo se na Ficibajru.

Zahvalila sam mu se sto mi je popravio dan, a on meni sto sam pristala na voznju i sto sam bila tako super 😀

Imam samo nekoliko slika, i video koji sam upropastila jer sam slucajno prekrila prstom mikrofon.

Ali, postavicu ga poslije.

Zasad samo par slika.

 

 

 

 

Brcko moje, Brcaci te bas i ne vole…

Kad iskljucis srce pa ukljucis mozak.

Naidjes na ruzne prizore.

Volim Savu, i volim svoj grad. Ali, ono sto smo mu uradili je sramotno.

I nije posteno samo kriviti vladu i politicare. Ne, u ovom slucaju stvarno nije.
Jer ne baca ni Domic, ni Kadric, ni niko od njih, nego mi. Mi smo ti koji bacamo smece i stvaramo nered.

Danas sam setala pokraj Save, sasvim iskljucila emocije. Kao da nije moj grad, kao da nije moja rijeka.

Ficibajer je jedno od najljepsih mjesta u Brckom. A koja obala rijeke nije lijepa.

No, i to smo uspjeli da upropastimo, sto smecem, sto rusenjem javnog dobra.

Ova dijaspora sto dolazi u zadnje vrijeme uvijek povede jel i par strendzera sa sobom. I kontam, mene bi bilo stid da ljude provedem svojim gradom.

Mislim, kad se vec busamo u prsa distrikt, Brcko, sve naj naj a ono ruglo.

Recimo zgrada Islahijeta je obnovljena i jako lijepo izgleda. A do nje ovo:

Lijepo se vidi zuta fasada od Islahijeta koja se nadovezuje na ovu oronulu zgradu.

A kad krenes sa trga prema Savi, skoro pa je nemoguce izbjeci ove dvije zgrade.

Poslije ovih prizora slijede jos ljepsi. Predjes ulicu i direktno se kreces prema Ficibajeru.
A na tom putu ces vidjeti oronule zgrade, prepune kontejnere smeca, ma sta pune, prepune!

Prostor oko klupa ukrasen raznim otpacima, obala zarasla u travu, nepristupacne stepenice, polomljene stolove….

Kad prodjes taj glavni dio, ima jedan puteljak uz obalu Save. Na drugoj strani je suma.

Trava je pokosena samo na jednom dijelu, i to dio gdje se nalazi ronilacko drustvo.

Ostatak staze je uzak jer je obrastao u travu. Trava se kosi tek toliko, a ona suma cini mi se od prije rata nije dirnuta.

Naravno, pametnjakovici su skontali da je staza za setanje odlicna podloga za pisanje.

A isto tako sluzi i kao cesta po kojoj auto vozi.

Sta reci…

Dobrodosli dragi gosti!