Postoje zene koje uzdizu muski rod u zvijezde.

Kazu da je moja pranana rahmetli ustajala i bebi ako je musko.

Toliko postovanje je imala i uvijek je svima govorila da i ako je mladji, musko je musko.

To u principu znaci ako ima pet godina moze da ti zapovijeda, zanovijeta, i sta sve ne, samo zato jer je “musko.”

Sto se mene tice, nikome ne ustajem na noge ako to nije zasluzio.

Sta te cini muskarcem?

Zbog cega da te postujem?

Zbog zene koja umjesto tebe cijepa drva, zbog djeteta koje ti ide po pivo dok mozda nema marku za sendvic u skoli?

Treba li da te postujem dok se deres na svoju porodicu pred svima, ujedno ih sramoteci toliko da zele u zemlju propasti.

Ili mozda kad joj opalis samar?

Dok je omalovazavas a ona tebe hrani umjesto ti nju.

Treba li da te postujem dok zena donosi marku u kucu a ti cijeli dan provodis u besposlicarenju, i opet si na kraju umoran ti, nikako ona.

Trebam li te postovati kad pare rasipas na drustvo i provode dok ti zena i djeca cekaju da im udijelis koju marku, kao prosjaci?

Postujem onoga koji postuje druge ljude, koji je hranitelj svoje porodice i nije besposlicar, od cijih su ruku sigurni njegovi najmiliji.

Onoga koji sve obezbjedi svojoj zeni kako je i propisano u Islamu. Naravno sve prema mogucnostima. Niko nije rekao da joj treba kupiti vile i bazene, ali pravo musko ce da izdrzava svoju porodicu i da se brine o svemu na najbolji nacin.

Pravo musko nece dozvoliti zeni da obavlja njegove poslove.

Pravi muskarac je zastitnik. Stiti sve one koji su slabiji od njega.

Prepoznacete ga lako. U njegovoj blizini se odmah osjetite sigurno.

A ako nije tako, onda on nije pravi muskarac i stvorice samo probleme.

Zapravo vrlo jednostavno pravilo za zivot.

U cijoj se blizini osjecas sigurno, tu i ostani. A ako osjecas nelagodu, od njega bjezi!

 

 

Poceli smo bukvalno shvatati holivudske filmove i primjenjivati ih na nas zivot.

Po gradu vidjam djevojke i momke koji kraj sebe setaju pascad.

I nemam ja nista protiv zivotinja, ali ako vec glumis neki zivot na visokoj nozi, kupujes mu najskuplju hranu, setas ga, vodis ga veterinaru, pa onda budi covjek i pokupi govno za svojim pascetom!

Grad je sav ukenjan jer je damama tesko da to pokupe. A ni momci se nisu pokazali boljima.

Vjerujem da ce ovo uskoro postati problem o kojem se govori, jer nije lijepo da na pola setalista ugazis u gomilu.

Ako vec glumimo da smo evropljani, onda nam nece biti bruka ponijeti kesicu sa sobom i pocistiti za svojim pascetom.

Oni to tamo tako rade.

A ako vec kopiras nekoga ili nesto, budi dosljedan, iskopiraj sve, ne samo dio.

 

 

Nesto sam “pametno” htjela napisati, ali sam zaboravila sta.

Dok se ne sjetim palamudicu ko sto u zadnje vrijeme cesto radim.

Kao prvo sretan rodjendan nasoj Krajiskinji, jeste li skontali da i na naslovnici ima slika gdje joj vox cestita 😀

Kao drugo, tako mi je drago sto se nas Inspektor vratio, neobicno je bez njega jer je bio medju prvima ovdje koje sam pocela citati, i ciji su me postovi iz dana u dan nasmijavali.

Valjda je negdje arhivirao sve ono sto je pisao.

Nocas sam isla na kurs njemackog u gradu, i super je to kad si u nekom drustvu, kad nesto radis, kreces se medju ljudima.

Svaki dan je drukciji.

A ja evo vec dva dana kasnim na posao. Valjda ne dobijem nogu, ne znam sta mi je, dva sam jutra prespavala.

Rekla mi je jedna zena: “Odazivaj se kad te zovu.”

Odazvala sam se na dvije kafe, sa dva momka, i obojici sam se svidjela, ali oni nisu meni.

Nisu ni ruzni, ni bezobrazni, ali jednostavno nista nije kliknulo sa moje strane.

Znaci problem je u meni 😀

Stekla sam i dvije nove prijateljice, malu sto nas mijenja nedjeljom i jos jednu curu iz Tuzle koja se doselila u Brcko,

Uzivam u novim poznanstvima i novim prilikama koje su se otvorile i koje mogu da se otvore kad se najmanje insan nada.

Sad idem da spavam i nadam se da necu jos jedno jutro zakasniti 😀

 

Jucer sam bila na sastanku sa Avonovom menadzericom zone u Brckom.
Odlicno je bilo, ostale smo skoro dva sata pricajuci.

Uglavnom, ponudila mi je da budem team leader umjesto obicnog clana.

Pristala sam.

I od sinoc i cijelo evo jutro pokusavam naci pet osoba koje bi se bavile kataloskom prodajom, od koje bi imale kakvu takvu zaradu, proizvode sa popustima, koje bi isto tako mogli preprodati, ali gle cuda..

Niko nije zainteresovan.

A pitala sam sigurno petnaestak cura, zena, muskaraca 😀

Shvatam ja da nije lako danas naci nekoga ko ce izdvojiti pare za kozmetiku, ali opet, rijetko da vidim nenasminkane cure u gradu.

Znaci ima se love za toga.

I ne samo to, kremice, gelovi za tusiranje, sve je to po trgovinama skuplje nego u katalogu. Da ne govorim o akcijskim cijenama koje su jako rijetke u supermarketima Bosne.

Ne sikiram se ja, ako je nafaka naci cu i vise od pet, ako nije necu.

Ali ono sto mene sikira je kako ljudi odmah odbijaju ponude, automatski.

I poslije kazu nema posla, ne moze se zaraditi, psuju drzavu, a zapravo mi nemamo ni trun volje da se pokrenemo, da pokusamo, pa makar i ne uspjeli.

Niko ni meni ne garantuje da cu uspjeti, ali cu pokusati.

I ne odnosi se to samo na ovo, generalno se ponude odbijaju. Svako ima neki razlog, a u sustini nadaju se onom “boljem sutra” koje je vec postalo kao neka legenda o kojoj se prica.

Ako zelimo promjene, moramo da ustanemo i da se izvucemo iz svoje cahure. A to se nece desiti ako konstantno odbijamo sve oko sebe.

 

Pretece me Possum, a bas sam htjela da upitam jeste li skontali kako sad mozemo gore u cosku promijeniti slicicu pa kad nam otvore sajt nije vise onako prazno.

Ali, de sta ces kad je bio brzi od mene 😀

Vidis koliko je insan cudan, bas sam kontala o tome.

Smarali smo Inspektora prije da nam ubaci ono ko na fejsu da direkt ubacimo sliku u komentar, i kad nam je to napokon omoguceno, mi to ne radimo 😀

Ali dok je bilo ono smaranje sa onim kodom nesto, svi smo htjeli ubacit slike a nikome sem Inspektoru nije uspijevalo.

Sad svi mozemo a necemo 😀

Tako je i u zivotu ba.

Dok nam se otvore neke mogucnosti mi nadjemo razlog zbog kojeg bas tad ne mozemo bas to nesto.

Ja svoje mogucnosti vise ne propustam. Uzimam sve ono sto mi se nudi i sto mi treba.

Bas nam je vlada sponzorisala ucenje stranih jezika, besplatno hej. Zanima me koliko polaznika ima s obzirom da je u centru haman grada i da je dzaba.

Provjericu u srijedu 🙂

 

Cak i najjace zene trebaju snazan muski zagrljaj.

Nisu one jake jer tako zele, jake su jer tako moraju.

I lijepo je to ljubav, brak, podrska i sve, ali nije to to. Prvo iz porodice treba da dodje taj zagrljaj.

Od malih nogu da zensko dijete zna kako ima nekoga iza sebe ko ce da pazi na nju i da je stiti.

Do neki dan nisam istinski osjetila da imam nekog ko ce biti tu za mene.

U pekaru je dosao sin od mamine tetke, i malo smo pricali jer sam bila u guzvi, ali eto u tom momentu bas se smirilo pa smo imali par minuta da popricamo.

Ko dijete sam ga zvala medonja. Zagrlio me i poljubio pa dvadeset puta sigurno.

A ja sam se tako zasticenom osjetila, suze su mi same krenule jer niko dosad to nije uradio.

Rekao mi je da mu se obratim ako mi bilo kako moze pomoci. Pored svoje porodice i posla on misli i na mene.

U tom momentu sam osjetila kao da sam njegova cerka.

Svako zensko zeli biti zasticeno, i zeli pored sebe nekog snaznog. Normalnog insana uz kojeg ce biti sigurna, ne onog uz kojeg ce strepiti.

A strepila sam.

Od kako znam za sebe. Strepi od ocuha, strepi od oca, od momka, od ovog, od onog..

Do juce strepila i od ovih na poslu da li radim dobro ili ne.

Ali, danas me vise nije briga.

Jaka sam jer moram biti. Ovaj ekran bijeli je tu za sve moje pobjede i poraze.

Jednom cu vam pisati kako vise ne moram biti jaka jer imam nekog ko je jak za oboje.

 

 

 

Pocele su kise..

Na svakom cosku lezi pokoji divlji kesten.

Jedan cak nosim u torbi. I onu sisarku sa slike.

Mozda nisam normalna, mozda sam samo previse zanesena prirodom i jesenjim bojama.

Ovo je vrijeme kad postanem sve previse. Previse romanticna, previse sanjarim.

Posao mi ne ostavlja  vremena ni za mastu, ni za pisanje. Uglavnom radim i spavam jer sam premorena.

Ali, dobra stvar u svemu tome je sto razmisljam kako da jednom budem sam svoj gazda.

Pritisak tjera ljude na prilicno dobra rijesenja.

Najzalosnije u svemu tome je sto ljude pokrece samo novac. Svaki dan gledam ljude koji su gladni novca.

Lijepo jeste kad imas da podmiris sve svoje troskove, i kad ti ostane dovoljno za neke tvoje prohtjeve, ali ipak…

Za Bajram sam radila do 1 sat. Da bi poslije mene ostavio sina do 4 poslijepodne u pekari. Ako to nije glad za parama, ne znam sta je.

Nadam se da nikad necu postati gladna para. Iz tog zacaranog kruga se ne izlazi lako…

Naslov koji se moze primijeniti na skoro sve ono na sto se zalimo.

I uvijek je drzava kriva.

A zapravo i nije za sve. Dosta smo sami, kao pojedinci krivi.

Danas sam skontala da su svi ukljuceni u opcu mucku sa porezima i sta ti ja znam.

U to knjigovodstvo se ne razumijem, ali ono sto razumijem je da niko ne prijavljuje stvarno stanje stvari.

Niko ne prijavljuje stvarni pazar, racuni se izdaju formalno, muckaju svi, od dobavljaca pa nadalje.

Sad se pitam zasto ovi iz knjigovodstvenih biroa pristaju na to jer nije lahko svaki dan muckati i svaki dan gledati kako da uklope racune. Te uklopi s nama, te uklopi s dobavljacima, te s ovim, te s onim i tako svaki dan.

Ne mogu ni da zamislim koliko svi zajedno ostete drzavu time. Mene bi drugi dan glava zabolila.

Tako da….mozemo mi kupovati domace i dan i noc, ali sta to vrijedi kad vecina krije stvarno stanje i smisljeno unistava drzavu samo da bi se pojedinac obogatio.