Nisam, nesto dugo pisala, i nije da nije bilo vremena, ali eto tako se zadesilo.

Lijepo sam imala na umu da nesto ko pisem o ovim tehnologijama, i zavrsim gledajuci video kako Japanci prave omlet.

A prije toga sam odgledala kako raste brusnica, za sta sluzi ona svila na kukuruzu, kako servirati ananas na cetiri nacina.

Kao da nije dovoljan jedan, i tako ce se pojesti..

A mozda zaista i nije dovoljan jedan nacin. Nekad je lijepo pokazati paznju nekome i takvom “sitnicom.”

Znam da bi meni znacilo kad bi se neko potrudio da mi onako neuobicajeno servira ananas.

S druge strane ovi video klipovi su korisni itekako.

Umjesto da se zamaramo onim sto se desava oko nas, a ne tice nas se direktno, radije usmjerimo energiju na ono sto mozemo otkriti po ovom internetu.

Posto volimo plaho pricati i cesto se zanesemo, ja prva, pa otracamo, onda je lakse i ljepse pricati o naizgled trivijalnim stvarima.

Naizgled, jer opet lijepo je znati kako i gdje nesto raste.

Pa prije nekih desetak godina ja sam mislila da kikiriki na drvetu raste.

O, koliko neznanja, a sad sve na dohvat ruke.

Toliko toga nismo spoznali, a i dalje nas zanima odakle nekome ovo ili ono, s kim je ko, kad, gdje.

U najmanju ruku ko neki novinari da smo.

Doktori nauka, sta li..