Negdje duboko u meni, potajno je tinjala zelja da se vratim na bazen nekad.

I evo, nocas me zove Sabira, pita me da radim sutra uvece kod nje u disku, da neku tombolu prodajem.

Sto znaci da cu ova dva dana ici ko muha bez glave, ali mislim da ce mi biti drago jer cu ponovo, bar na jednu noc biti sa starom ekipom.

Sutra u sest ujutru pocinjemo u pekari do sedam uvece.

Poslije toga, oko devet treba neko doci po mene da idem na bazen.

Da ne bi doslo do zabune, u sklopu bazena se nalazi i disko, po potrebi sala za svadbe, kao i mjesto gdje svake godine ona daje iftar.
Nigdje veze al’ eto.

Sto se tice slavlja trebala sam posjedit s nekim drustvom, ali mi je i drago sto mi je ispalo da radim.

Uvijek je lijepo vratiti se na mjesta na kojima si bio i na kojima su te ljudi zapamtili.

Bas me zanima da li ce se sjetiti da sam ja tu nekad bila.

Iako, proslo je dosta godina, ni ljudi koji tamo dolaze nisu mozda oni koji su dolazili prije pet sest godina.

Nije ni vazno.

Eto to je moja nova godina. Necu vam pozeljeti nista sto vam ne bih pozeljela inace.

Od novogodisnjih zelja, odluka, cestitki i pozdrava, voljela bih samo da snijeg padne.

Pusacima bih pozeljela da saburli prihvate nove cijene cigara hahahahah

eto tako, odoh da spavam 😀