Prije svega, moram napomenuti da mi jos uvijek rade vox hemiske, samo nemam vremena da pisem 😀

Radi se punom parom, toliko da ujutru pomislim sta ce mi sve ovo i kad ce prestati ustajanje u pet ujutru.

Volim da spavam, ono pravo uzivam zimi u toplom krevetu i ne znam kako ce biti kad bude hladnije.

Dobili smo novu radnicu i mene je iz druge smjene prebacio u prvu dok se ona ne navikne.

Druga smjena traje do ponoci. Pola jedan bude dok ja dodjem kuci.

A tu noc mi mama i sestra poslale stvari iz Austrije i odmah sam otisla cekati bus jer je trebao stici oko dva ujutru.

Stigao je u tri. Nisam oka sklopila jer sam se bojala da cu zakasniti.

Ali, uspjela sam da preguram dan.

Odgovora od skole jos uvijek nema.

Prije par dana neki lik koji cesto svrati u pekaru upita me za par cura koje govore engleski. Treba mu kaze neke narudzbe da primaju, spomenuo je kamione.

Pitao mene kolika mi je plata, vidio da i ja nesto engleskog znam, i rekao da bi mi kod njega plata bila veca.

U subotu cu vidjeti da se nadjemo ja i prijateljica sa njim da vidim sta je to.

Ako bude bolje nesto i ako budem znala to da radim sto da ne.

Danas sam dobila drugu platu. Krenulo me i sa Avonom, imacu narudzbe mashAllah.

Sto znaci bice i za mene viska novcica.

Od prosle plate mi je ostalo neke love, to sam prebacila u drugi novcanik da ne trosim kad sam vec uspjela da razvucem mjesec.

Ova nova slika sto ste stavili uz moj nick je pun pogodak!

Kofer i fotoaparat…

Zadnjih dana mi se vrte Djoletovi stihovi: “Stade sve, samo zivot prodje…”

I zelim da pisem o ljubavi, ali rasplakacu Esperansu 😀

Mozda i sebe…