Pocele su kise..
Na svakom cosku lezi pokoji divlji kesten.
Jedan cak nosim u torbi. I onu sisarku sa slike.
Mozda nisam normalna, mozda sam samo previse zanesena prirodom i jesenjim bojama.
Ovo je vrijeme kad postanem sve previse. Previse romanticna, previse sanjarim.
Posao mi ne ostavlja vremena ni za mastu, ni za pisanje. Uglavnom radim i spavam jer sam premorena.
Ali, dobra stvar u svemu tome je sto razmisljam kako da jednom budem sam svoj gazda.
Pritisak tjera ljude na prilicno dobra rijesenja.
Najzalosnije u svemu tome je sto ljude pokrece samo novac. Svaki dan gledam ljude koji su gladni novca.
Lijepo jeste kad imas da podmiris sve svoje troskove, i kad ti ostane dovoljno za neke tvoje prohtjeve, ali ipak…
Za Bajram sam radila do 1 sat. Da bi poslije mene ostavio sina do 4 poslijepodne u pekari. Ako to nije glad za parama, ne znam sta je.
Nadam se da nikad necu postati gladna para. Iz tog zacaranog kruga se ne izlazi lako…